?Tratinska ulica – ulica koja to više nije12 KLJUČNIH KRITERIJA za kvalitetu javnoga gradskog okoliša (ulice) prema Janu Gehlu*- zaštita pješaka od kolnog prometa i prometnih nezgoda – osjećaj sigurnosti, preklapanje funkcija noću i danju, dobra rasvjeta- zaštita od nelagoda: buke, vrućine, zime, vjetra, zagađenja…- mogućnost neometane, ugodne šetnje – hodanja, neometan pristup za sve, hodanje bez prepreka, zanimljiv okoliš: arhitektura, zelenilo- pogodnosti “za stati“: efekt ruba, atraktivna zona, atraktivan detalj- pogodnosti “za sjesti”: pogled, sjena/sunce, ljudi, dobra mjesta za sjesti- atraktivni pogledi, dobra rasvjeta noću- mogućnost razgovora i čitanja, zaštite od buke- mjesta za igru i tjelesnu aktivnost – mjerilo: kuće i prostori dizajnirani prema ljudskom mjerilu- mogućnost korištenja pozitivnih aspekata klime: sunce, sjena, toplina, svježina- pozitivna osjetilna iskustva: dobar dizajn, dobar materijal, lijepi pogledi, drveće, ukrasna vegetacija, vodaAko se uputite gradskim ulicama s Trga bana Josipa Jelačića, glamur lokala i kvaliteta gradskog okoliša napustit će vas već u Ilici, oko Britanskog trga, a ako krenete prema istoku, negdje na početku Zvonimirove, oko Trga žrtava fašizma. Vlaška će već mnogo prije novouređenoga Kvaternikova trga postati nezanimljiv prometni koridor. Savska cesta (a ne ulica!) nikada nije bila ulica lokala, ali oko Studentskog centra (limes je uvijek pruga) pješak definitivno gubi svako zanimanje za šetnju. O ostalim ulicama gradskog središta („zeleni valovi“!) možemo eufemistički reći da su pješački nezanimljive. Rehabilitacija Tratinske i Ozaljske ulice (nekadašnje Končareve) bio je jedan od mojih prvih urbanističkih zadataka sedamdesetih godina. Tada sam, vrativši se iz Londona, zamišljao Končarevu ulicu kao zagrebački King’s Road (naravno u zagrebačkim mjerilima). Slično kao Končareva, KR se dijagonalno odvajao iz užeg središta Londona. Čak je i stadion Chelsea bio „tu negdje“, poput stadiona NK Zagreba u Kranjčevićevoj. To je bilo vrijeme „butika“, a King’s Road je bila ulica s posebno atraktivnim buticima u Londonu. Snimio sam čitavu seriju noćnih dijapozitiva uređenih butika. Noću su izgledali poput čarolije iz kaleidoskopa. U našem projektu rehabilitacije Končareve ulice sanjali smo „zagrebačku ulicu butika“. U Tratinskoj i dobrom dijelu Ozaljske ulice gotovo sve kuće imaju lokale u prizemlju, u to vrijeme su još imali ponudu u socijalističkom duhu.U programu rehabilitacije četvrti Stare Trešnjevke, rađenom u gradskim uredima 2007./8. (autori: J. Sirovec-Vanić i B. Doklestić, sociološka studija: O. Čaldarović), predložena je obnova Tratinske ulice na način da se osunčani dio ulice ponudi pješacima (povećani pločnik), uza sadnju drvoreda i rekonstrukciju trase tramvaja, što bi donijelo novi život na ulicu (sjedenje, šetnja), a onda i u lokale. Od planova rehabilitacije nije se obistinilo ništa. Ni onih davnih sedamdesetih, ni danas. Umjesto povećanja pločnika i njihove obrade za pješake, pločnici su smanjeni. Na mjestu nepropisno parkiranih automobila, na pločnicima je Zagrebparking narisao plaćeno parkiralište, a napušteni lokali, nerijetko razbijenih izloga, oblijepljeni su najavama novih spektakla u zagrebačkoj Areni. Tramvaj je ostao tamo gdje je bio. Pješak se provlači (i povlači) između parkiranih automobila, onih u vožnji i tramvaja, nerijetko ugrožen i na uličnim prijelazima. Pitanje glasi: Je li je zatvaranje lokala u širem okolišu gradskog središta isključivo rezultat otvaranja trgovačkih centara i „problema s vlasništvom“ ili smo „ponešto“ zapustili grad (možda ipak da pogledamo Jan Gehlove kriterije za ugodni gradski okoliš, ugodnu gradsku ulicu)? A u zapuštenom gradu poduzetništva nema. Postojeći se lokali zatvaraju, novi se ne otvaraju, atrakcija ulice se dodatno urušava…Možda je i najamnina (posebno) gradskih lokala doprinijela zatvaranju lokala – ona se nije mijenjala još iz vremena kada je imati lokal značilo imati pristojnu rentu. Naravno da se i Grad ponašao „tržišno“ i tako odredio najamnine u lokalima u svojem vlasništvu. Nije li možda vrijeme da Grad radikalno mijenja svoje tablice i omogući uz minimalnu (ili nikakvu) naknadu malim proizvođačima (bilo čega, npr. sira, pršuta, salame koju ne možemo pronaći ni kod Keruma ni kod Todorića, a ni u King Crossu…) ili obrtnicima, ili možda galeriji, knjižari, restoranu… da se smjeste u ulici koja ima sve preduvjete da bude gradska ulica velike atrakcije. Može li tu atrakciju ponuditi kladionica i kockarnica, introvertni i sumnjivi sadržaj ulice?U radijusu od nepunih 300 metara od Tratinske ulice, na Trešnjevci u sklopu programa rehabilitacije Stare Trešnjevke izbrojali smo četiri kockarnice površina i iznad 100 četvornih metara, a preko 30 zatvorenih lokala u samoj Tratinskoj (od Savske do Trešnjevačkog placa). Fotografije B. Doklestić ?Jan Gehl (rođen 17. rujna, 1936.) danski je arhitekt i urbanistički konzultant iz Kopenhagena, koji je svoju karijeru posvetio poboljšavanju kvalitete urbanog života, i to prilagođavajući oblikovanje grada pješacima i biciklistima.(iz Wikipedije)