TOMA PLEJIĆ: ‘Split je direktan, deliričan, žestok. Takav je i Magašev stadion – fatalan stadion, opasne privlačnosti‘

Piše: Korana Sutlić
Objavljeno: 21. ožujka 2026. 12:31 / Jutarnji list

“Vidi se i po tome što su mnogi tetovirali Poljud”, kaže Toma Plejić, novi predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA), dok se dogovaramo za intervju o temi splitskog Poljuda. Govorili smo o tome koliko navijačima Hajduka znači postojeći stadion, koji je djelo arhitekta Borisa Magaša.

Ovih dana digla se velika buka zbog želje čelnih ljudi Hajduka i uprave Grada Splita (ako to konzervatori odobre) da se Poljudska ljepotica sruši i zamijeni novim stadionom koji bi, kako kažu, bio funkcionalniji za nogomet. Ponos Splita je neodržavan i u očajnom stanju, gradnja novog stadiona na drugoj lokaciji otežana je zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, pa tako, prema upravi kluba, ispada da je najjednostavnije srušiti devastirani zaštićeni spomenik kulture. Iako je ta ideja dobila poklonike iz svijeta sporta, naišla je na žestoko protivljenje prvenstveno arhitektonske struke, ali i sociologa i dijela oporbe, pa i poznatih poduzetnika kao što je Branko Roglić. Dojam je da gotovo svi arhitekti ovih dana brane Poljud, čak se i sami javljaju novinarima…

Toma Plejić, koji je prije nekoliko mjeseci došao na čelo UHA-e, i sam je iz Splita, jedan je od osnivača poznatog studija UP, koji potpisuje brojne realizirane projekte u Hrvatskoj, primjerice u Splitu design hostela Golly Bossy i škole u Koprivnici Gymnasium 46º09‘N-16º50‘E. Za njega, osjetilo se u razgovoru, Poljud je više od “samo” obrane projekta uvaženog kolege.

KS: Koji je stav UHA o želji da se sruši Poljud i na njegovom mjestu sagradi novi stadion?
TP: Split je grad spektakla. Mediteran. Uvijek žestokog intenziteta. Ne ostavlja te ravnodušnim. Dramatičan. Uvijek naelektriziranih emocija. Dirljiv. Nesuzdržan. Bez rezerve. Beskompromisan. Svi pamtimo splitske procesije, Goranov doček i Oliverov ispraćaj. To je Split – direktan, deliričan, žestok. Takav je i Magašev stadion – fatalan stadion, intenzivne, opasne privlačnosti. Svi smo zaljubljeni u tu ljepotu. Zaljubljeni smo i u beskompromisni inženjerski pothvat koji žestoko isijava i koji nas je sve oblikovao i definirao u formativnim godinama, bez obzira na to jeste li iz Splita ili ne. Poljudski stadion je jedinstveno cjelovito hibridno djelo helenističkog i rimskog principa koje uključuje i grad i prirodu i nas u kolektivni ritual i spektakl. Poljudski stadion neodvojiv je dio šire urbane slike Splita, neodvojiv od markantnih struktura Frane Gotovca, Ive Radića, Stanka Fabrisa i Ivana Vitića. Poljudski stadion u Splitu je i gradski i svjetski stadion. Poljudski stadion nadilazi nas.

Poljudski stadion ima kultni status. On je svjetski kulturni fenomen, a dio našeg identiteta, naše kulture, našeg života. Sretan sam što sam odrastao u Splitu, u Dioklecijanovoj palači u tuđem stanu u sobama starim 1700+ godina i na Poljudu. Poljud je najreprezentativniji komad hrvatske arhitekture. Poljudski stadion je moj ID i naš ID. Poljudski stadion dominira i isijava na svakoj izložbi na kojoj osvane, bilo to 2018. u New Yorku u MOMA-i ili prošlog ljeta na izložbi ‘Stadioni – Arhitektura mita‘ prilikom obilježavanja 15. godišnjice MAXXI-ja Zahe Hadid u Rimu. Tema rušenja poljudskog stadiona nije tema. To je nesporazum koji je odjeknuo naglo i nepotrebno, preplavio sve medijske kanale. Živimo to vrijeme senzacionalnih bliceva. Netko se zabunio, prerano plasirao neprovjerene informacije. Ljudi griješe. Nedovoljno se svjetski relevantnih eksperata za sanaciju dovoljno duboko, dugo i sveobuhvatno pozabavilo Poljudom. Poljud to zaslužuje. Razgovor o rušenju poljudskog stadiona nije nova normalnost – to nije civilizirani razgovor, to je analogno napadu na Twinse.

KS: Imate li možda neku soluciju za Poljud i novi stadion?
TP: Na sreću, Split ima još dovoljno prostornih resursa za organiziranje svih novih sadržaja koji mu nedostaju. Planira se megazahvat novog mosta i logično je da se programi koji se spominju u medijima, primjerice kongresni centri, hoteli, novi stadioni, radne zone… organiziraju uz takve megaelemente i ulaze u grad.

KS: Kako gledate na to da se spominje da se Poljud ne može obnoviti, zamor materijala i slično, zar nije da se sve može obnoviti?
TP: Ne razumijem takav stav. Apsolutno sve se može obnoviti, popraviti, sanirati, rekonstruirati. U krajnjem slučaju legitimno je izraditi i identičnu repliku. Mislite da se Kosi toranj u Pisi ne može izravnati? Može. Ali Kosi toranj u Pisi je dio identiteta Pise, Italije, Europe. Sigurno postoji bolja akustička dvorana od one u Sydneyju, ali nikome ne pada na pamet rušiti Opernu kuću radi novijeg standarda. Jedna jedina zgrada nadilazi Sydney, jedna jedina zgrada je simbol čitavog kontinenta. Možete li zamisliti Australiju bez Opere u Sydneyju? To je instant-slika. To je identitet. To su oni. Mi smo Poljud, Dioklecijanova palača, katedrala u Šibeniku, paška čipka, Plitvička jezera… Ljubičićevi kvadrati.

KS: Zašto je bitno sačuvati Poljud od arhitekta Borisa Magaša?
TP: Ovo pitanje bi se moglo shvatiti i na način da je bitno sačuvati stadion i od samog autora, što je u biti i dijelom točno. Citirat ću i Jenny Holzer: ‘Protect me from what I want‘. Jer Boris Magaš je zadnjih godina života plasirao i niz prijedloga oko natkrivanja i modifikacija stadiona koje bi, da su se realizirale, bitno promijenile karakter stadiona kakav ga doživljavamo. Mislim da je dobro da se to nije dogodilo.

KS: Koliko je objektivno Poljud opasan zbog neodržavanja, on bi u svakom slučaju trebao neko hitno rješenje?
TP: Postoji standardna procedura o licenciranju sportskih struktura pa, odvijaju li se utakmice i manifestacije na poljudskom stadionu, struktura je prošla test. Ako je potrebna hitna sanacija, treba hitno sanirati. Ne dolazi u obzir scenarij nadstrešnice u Novom Sadu, a ni scenarij Vjesnika u Zagrebu. Riječ ‘održavanje‘ strana je riječ kod nas, skočimo paralelno na Spaladium arenu, koja nije stara niti ima ‘umorne betone‘, a postala je biotop, jezero, prostor goleme dvorane je poplavljen, voda reflektira strop. Što se događa???

KS: Ima li sretnog rješenja u ovoj priči?
TP: Nemamo problem. Ne vidim nikakav problem. Mi živimo sretno rješenje. Stadion je tamo gdje treba biti. Stadion treba održavati, čuvati i prezentirati i dalje čitavom svijetu. Moramo osigurati da se i dalje nove generacije ljudi dive, zaljubljuju i identificiraju s našim svjetski poznatim Poljudom. A Grad Split može i mora pokrenuti nove, nužne investicijske cikluse u smislu održavanja i gradnje javnih infrastrukturnih projekata na novim lokacijama. Nadam se da će budući splitski stadioni imati jednaki intenzitet na sve nas i da će isijavati i biti dio našeg kulturnog identiteta poput ovog Magaševa.

Tekst preuzet uz dopuštenje Jutarnjeg lista

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.