Kneževa palača u Zadru nakon ratnih razaranja 1991. ostala je oštećena i neupotrebljiva. Tek je nedavno dovršena njezina višegodišnja statička i građevinska sanacija. Unutar Kneževe palače te Providurove palače, s kojom ona tvori jedinstveni arhitektonsko-urbanistički sklop, planirana je uspostava Baštinskog muzeja, no taj je projekt odgođen zbog recesije i nedostatka sredstava. Kneževa palača po tome bi ostala izvan funkcije, tek kao sanirani građevni kostur. Ne čekajući “bolja vremena”, autori, svojim entuzijazmom i kreativnošću, uz podršku institucije Muzeja, interveniraju gotovo bez sredstava u preobrazbi ovog prostora za namjenu privremene izložbene dvorane.

Unutar klasične amfilade dvorana Kneževe palače tako nastaje jedna druga, efemerna amfilada neobičnih prozračnih izložbenih prostornih okvira, ostvarenih od žičanih mreža, dilatiranih od poda, stropa i zida, međusobno povezanih drvenim tunelima. Suptilnom i odmjerenom kreativnom intervencijom baziranom tek na esencijalnim oblikovnim elementima ostvaruju se izuzetne, autonomne, gotovo lebdeće, porozne i transparentne izložbene dvorane, u stalnom vizualnom dijalogu s ogoljelom utrobom palače. Koristeći kao gradbene elemente isključivo pomoćne sustave za zaštitu gradilišta iz donacija građevinskih tvrtki – skele, mreže i daske – autori ostvaruju začudnu kreativnu preobrazbu devastirane arhitektonske baštine, unoseći u nju novu, tek naoko grubu estetiku te polučuju upečatljiv, gotovo nestvaran dojam. Na taj način zapravo stvaraju istovremeno dvojak izložbeni prostor: za privremene izložbe i za izložbu kostura palače same, koja, tako eksponirana, otkriva priču o vlastitu nastajanju kroz stoljeća. Ovakve smjele kreativne intervencije mogu biti koristan putokaz inovativnog načina aktiviranja i kreativnih preobrazbi vrijednog, a zapuštenog ili napuštenog graditeljskog naslijeđa, i to ne samo u recesijskim vremenima.