In memoriam – prof. dr. sc. Vladimir Bedenko (1943.-2015.)
U ponedjeljak 12. siječnja 2015. godine preminuo je uvaženi profesor dr. sc. Vladimir Bedenko, dipl. ing. arh., dugogodišnji zaslužni nastavnik Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te istaknuti znanstvenik i arhitektonski povjesničar, s opusom i djelovanjem značajnima za cjelokupnu hrvatsku historiografiju u području arhitekture i urbanizma.
Vladimir Bedenko rođen je 1943. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Diplomirao je 1967. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je 1973. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na području povijesti umjetnosti s radom “Križevci – urbanistički razvoj”. Doktorirao je 1986. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu na području povijesti arhitekture s disertacijom “Prostorna organizacija i stambena kuća zagrebačkog Gradeca u XIV. i XV. stoljeću”. Na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je 1970. kao asistent na Katedri za teoriju i povijest arhitekture. Izabran je za znanstvenog asistenta 1978. godine, docentom postaje 1987., za izvanrednog profesora izabran je 1991., a za redovitog profesora 1996. godine. Obnašao je dužnosti predstojnika Katedre za teoriju i povijest arhitekture Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1992.-1997.) te predstojnika Zavoda za graditeljsko nasljeđe (1994.-2005.).
Prof. Bedenko svojom iznimnom arhitektonskom erudicijom pretočenom u vlastiti metodološki pristup podučavao je više od četrdeset godina brojne generacije studenata Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu povijesnom razvoju i razumijevanju arhitekture, i to na raznim razinama studija, od prve godine pa sve do znanstvenih poslijediplomskih i doktorskih studija. Bio je dugogodišnji voditelj poslijediplomskog studija “Graditeljsko naslijeđe” i mentor desetaka magisterija i doktorata. Kao vrhunski stručnjak prepoznat je i međunarodno, još od 1976. godine, kada kao stipendist austrijske vlade boravi u Beču, te kroz čitav niz pozvanih međunarodnih predavanja koji će uslijediti: Technische Universität Darmstadt, 1983.; Technische Universität München, 1983.; Technische Fachhochschule München, 1983.; Polska Akademia Nauk, odio Krakow, 1983.; Technische Universität Karlsruhe, 1984.; Polytehnika Krakow, 1984. Međunarodni ugled stekao je i sudjelovanjima na međunarodnim ljetnim školama, na kojima uspješno prezentira i promovira hrvatsku i zagrebačku arhitekturu: International Laboratory of Architecture and Urban Design (ILAUD) Urbino (1979.-1981.), ILAUD Siena (1987.).
Svoje je nadahnuto bavljenje temama povijesne arhitekture i razvojem grada izložio i prezentirao kroz čitav niz znanstvenih radova i knjiga, objavljenih u brojnim domaćim i međunarodnim časopisima i izdanjima. Autor je, između ostalog, kapitalne knjige “Zagrebački Gradec, kuća i grad u srednjem vijeku” (Školska knjiga, Zagreb, 1989.), esencijalnog djela za studiranje i razumijevanje urbane strukture srednjovjekovnog Zagreba. Analizi arhitektonske povijesti Zagreba prof. Bedenko se posvetio i kroz svoje stručne radove – istraživanjima i studijama pojedinih povijesnih zagrebačkih lokaliteta i čitavih gradskih predjela koje obogaćuje utemeljenim znanstvenim interpretacijama i analizama, u kojima se manifestira preciznost i pronicljivost njegova analitičkog pogleda. Uz radove posvećene povijesnoj arhitekturi i razvoju grada Zagreba, prof. Bedenko obogatio je arhitektonsku i širu kulturnu javnost i drugim svojim važnim djelima, među kojima se zasigurno ističe rad na pripremi i prijevodu fundamentalne knjige iz područja arhitekture “Deset knjiga o arhitekturi” antičkog rimskog teoretičara Vitruvija (izdavači: Golden marketing i Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1999.), koju upotpunjuje instruktivnim i za razumijevanje vremena i djela nezaobilaznim pogovorom “Vitruvije i njegovo djelo”.
Profesor dr. sc. Vladimir Bedenko svojim je radom tako višestruko zadužio čitavu arhitektonsku, povjesničarsku i širu kulturnu javnost. Zbog cjelokupnog značajnog znanstvenog opusa te nemjerljivog doprinosa u formiranju brojnih generacija arhitekata, s kojima je neumorno i bezrezervno ustrajao na najvišim pedagoškim kriterijima i koji stoga nastavljaju nadahnuto istraživati hrvatsku arhitektonsku povijest i izgrađivati njezin suvremeni trenutak, profesoru Bedenku iskreno zahvaljujemo, uz duboko i trajno poštovanje.