Karikaturist Oto Reisinger umro je u srijedu u 89. godini.
Rođen je 1927. u Rankovcima kraj Murske Sobote (Slovenija), od najranijih dana živi u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te diplomirao na studiju arhitekture.
Prve karikature objavio je još kao srednjoškolac u humorističkom tjedniku “Šilo” (Zagreb, 1943), a definitivno se afirmirao u humorističkom tjedniku “Kerempuh” (Zagreb), kojemu je bio stalni suradnik od 1946. do prestanka izlaženja 1958. (kraće razdoblje bio je i na dužnosti odgovornog urednika). Godine 1950. ulazi u uredništvo “Vjesnika”, u kojemu kao karikaturist i karikaturist-komentator djeluje do odlaska u mirovinu 1986. no karikaturom se intenzivno nastavlja baviti i nakon toga.
Od 1960. do 1993. svakodnevno je u “Vjesniku” objavljivao rubriku karikature “Pero”, kojom je duhovito komentirao aktualne događaje i prilike u društvu.
Po vlastitoj procjeni, nacrtao je 30-ak tisuća karikatura i ilustracija. Reisingerove komentar-karikature iz “Vjesnika” i “Vjesnika u srijedu” i drugih hrvatskih tiskovina često su prenosili i ugledni svjetski listovi. Podjednako virtuozan u crno-bijelom i kolornom crtežu, objavljivao je u nizu domaćih i stranih revijalnih izdanja (višegodišnja suradnja u “Startu”, nizozemskoj “Panorami”, švicarskom “Nebelsparteru”, njemačkom “Quicku”, britanskom “Punchu” i dr.). U inozemstvu mu je objavljeno nekoliko albuma s tematskim ciklusima karikatura (“Dobri ljudi”, “Visoko društvo”, “Sretan put!”, “Pet krugova”, “Amor, amor”). U albumu “Rat i mir” (Zagreb, 1995.) predstavljena je njegova satirička kronika ratnih zbivanja u godinama raspada Jugoslavije, a u knjizi “Pero” (Zagreb, 1997) objavljen je izbor karikatura iz istoimene “Vjesnikove” rubrike.
Uz sudjelovanje na brojnim skupnim izložbama, više je puta samostalno izlagao u zemlji i inozemstvu, a u rujnu 2008. priređena je u Klovićevim dvorima u Zagrebu njegova velika retrospektivna izložba. Dobitnik je brojnih nagrada na festivalima karikature u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Portugalu, Turskoj, Japanu, Južnoj Koreji te u Hrvatskoj. Kao doajenu hrvatskih karikaturista dodijeljena su mu brojna društvena i stručna priznanja, među kojima se ističu državna nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Nagrada Grada Zagreba te Nagrada za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva.
Svestrani likovnjak, vješt u raznim likovnim tehnikama, Reisinger se uspješno bavio i novinskom ilustracijom, ilustriranjem i opremom knjiga, plakatom, reklamnim crtežom, filmskom scenografijom, izradom turističkih prospekata, industrijskim oblikovanjem i drugim vidovima likovne djelatnosti. Kao jedan od sudionika u pionirskim danima našeg crtanog filma, slikao je pozadine u filmovima “Veliki miting” i “Goool!”.
Od dječačkih dana zaljubljen u strip, Reisinger se okušao i u toj vrsti likovne naracije. U zabavnom tjedniku “Petko” objavio je 1952. strip povijesne tematike “Propast Kamen-Vrha”, što je bio njegov jedini izlet u tzv. realistični strip. Veliku popularnost doživjeli su njegovi stripovi o Štefeku i družini, objavljivani 1964-1966. u “Plavom vjesniku”.
Odlaskom Ota Reisingera hrvatska i svjetska karikatura izgubile su jednog od svojih najbriljantnijih predstavnika, a Hrvatsko društvo karikaturista nezamjenjivog člana koji je svojom jednostavnošću svojstvenom velikim umjetnicima i ljudima predstavljao uzor i poticaj mlađim kolegama za bavljenje karikaturom.
Hrvatsko društvo karikaturista
Izvor/autor/culturenet/UHA