Hrvatska baštini urbanu kulturu staru najmanje 25 stoljeća, premda se na tlu Hrvatske život odvijao već puno ranije. Graditeljsko i pejsažno kulturno naslijeđe u Hrvatskoj je brojno, vrijedno i raznoliko. Dio toga naslijeđa prepoznato je u svijetu pa je i zaštićeno na razini UNESCO-a. Najvrjednije je naslijeđe zaštićeno na nacionalnoj i lokalnoj razini, a dio još nije prepoznat. Iz različitih razloga brojno je naslijeđe u Hrvatskoj u lošem stanju i propada jer nema trajnu namjenu i nije uključeno u život gradova i naselja, usprkos formalnoj zaštiti.
Istraživački projekt URBANIZAM NASLIJEĐA – Urbanistički i prostorni modeli za oživljavanje kulturnoga naslijeđa (HERU), koji se provodio na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 2014. do 2018. godine pod vodstvom akademika Mladena Obada Šćitarocija, a koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost, usredotočio se na kreativno, održivo i odgovorno korištenje urbanističkoga, graditeljskog i pejsažnog naslijeđa, koje jest neobnovljiv resurs. Suvremeni stavovi o holističkom/integralnom sagledavanju problematike zaštite, temeljeni na međunarodnim dokumentima o zaštiti potiču povezivanje zaštite s urbanističkim i prostornim planiranjem kroz zamisao održivog razvoja.
Jedan od rezultata višegodišnjih istraživanja na projektu je i završna publikacija projekta – knjiga Cultural Urban Heritage – Development, Learning and Landscape Strategies objavljena kod prestižnog nakladnika Springer u kojoj su definirani prostorni/urbanistički i drugi modeli za revitalizaciju i za nove zahvate u užem i širem prostoru kulturnoga naslijeđa koji mogu pridonijeti njegovu unaprjeđenju. Uz brojne istraživače iz Hrvatske u knjizi su kao autori i koautori poglavlja sa svojim istraživanjima sudjelovali i stručnjaci iz Europe i svijeta. Naslijeđe se želi afirmirati kao aktivni prostor i prostorni resurs, uključiti ga se u suvremeni život i omogućiti mu da bude pokretač i aktivni sudionik održivoga prostornog, društveno-kulturnog, gospodarskog i turističkog razvoja.
CULTURAL URBAN HERITAGE
Development, Learning and landscape Strategies
Tema knjige su strategije i modeli za unaprjeđenje kulturnog naslijeđa i to s multidisciplinarnog motrišta. Glavni istraživački problem jest prepoznavanje povijesnih, sadašnjih i mogućih budućih modela za oživljavanje i unaprjeđenje kulturnog naslijeđa pri čemu su važna tri čimbenika: uvažavanje naslijeđenog, suvremenost i održivi budući razvoj. Cilj je pridonijeti unaprjeđenju dosadašnjih metoda obnove i unaprjeđenja kulturnog naslijeđa, unaprijediti metode prostorne zaštite naslijeđa te pridonijeti razvoju lokalne zajednice korištenjem kulturnog naslijeđa. Kulturno naslijeđe se doživljava primarno kroz zaštitu što nosi i ograničenja. Ako se naslijeđe primarno promatra i doživljava samo kroz zaštitu tada ono postaje statični objekt. Cilj je naslijeđe učiniti aktivnim subjektom. To ponajprije podrazumijeva život u naslijeđu te novu namjenu i novi život za napušteno naslijeđe. Naslijeđe se može promatrati kao resurs koji stvara prihod za samoodržavanje i za lokalnu zajednicu. Da bi to bilo ostvarivo treba ga razvijati u skladu sa suvremenim potrebama i tehnološkim dostignućima, ali na znanstveno utemeljenim i stručnim kriterijima te na održivim modelima. Istraživanje se temelji na uzajamnom djelovanju eksperimenta (case studies) i teorije.
https://heruforum.wordpress.com/
https://link.springer.com/book/10.1007/978-3-030-10612-6#toc