Članak u časopisu: ČIP 668-671
Nepoznati blogovi o nepoznatom Zagrebu
datum/vrijeme
31.12.2010.

?Nepoznati blogovi o nepoznatom ZagrebuPovodom nedavnih predsjedničkih izbora, u Zagrebu se ponovno aktualizirao onaj vječni antagonizam između “purgera” i “dotepenaca”. Na ulici, u medijima, na internet forumima, posvuda. U toj beskonačnoj i jalovoj prepirki, i jedni i drugi često bivaju krajnje “neurbani” i netolerantni: došljaci opirući se “urbanoj asimilaciji”, ne ponašajući se kulturno, “građanski”, a “Zagrepčani”, opet, ne pokazujući ništa od one uključivosti i otvorenosti svojstvene svim pravim, velikim gradovima.Ljubav prema gradu, i pripadnost istom, dokazuje se danas i politički, zauzimanjem stava oko Cvjetnog i Varšavske. Jedni grad vole štiteći njegovu pješačku zonu, na kontejnerskim barikadama, drugi, pak, zagovarajući Kapital i investicije u “štakornjake” donjogradskih blokova.U jednom takvom kontekstu, pravo je osvježenje naići na dva vrlo a(tra)ktivna bloga koja Zagreb vole “tajno”, intimno i nepretenciozno, kao da su iz nekoga drugog vremena. Oba autora pravi su štovatelji one stare flâneurske tradicije besciljnih “gospodskih šetača gradskim ulicama”, kako je to još Baudelaire postavio. S tom razlikom da oni i nisu potpuno besciljni: govorimo o vrlo preciznim i radoznalim promatračima Grada i njegovih detalja, kroničarima njegovih malih i velikih promjena.Prvi blog koji želim preporučiti jest Nepoznati Zagreb (http://nepoznatizagreb.blog.hr/), čiji autor već više od godinu dana predano dokumentira i katalogizira najrazličitije kolekcije gradskih detalja i netrivijalnih trivijalnosti. Na blogu tako možete saznati koja je “najzagrebačkija” točka u gradu, što je ostalo od Samoborčeka i njegove trase, ili kojim se to ulicama u Zagrebu vozi lijevom, umjesto desnom stranom ulice. Šetnje otkrivaju i stare natpise na fasadama, pravopisne greške, ili pak korovom prekrivene detalje jednog Zagreba koji polako nestaje ili je već potpuno iščezao.Zagrebancije (http://gp-zagrebancije.blog.hr/) je manje nostalgičan, ali i manje dokumentaran ili edukativan, a više intiman i poetičan blog, gotovo u pravilu bez komentara. Autor nalazi ljepotu u naizgled banalnim detaljima i kompozicijama svakodnevice, loveći trenutak i kadar, vrijeme i svjetlo, grafizam gradskih linija. Iz fotografija potom “izbija” upravo Zagreb, dakle grad koji poznajemo ili tek naslućujemo. Kako sam autor u opisu bloga implicira, riječ je o svojevrsnom fotografskom dnevniku njegovih šetnji, odnosno promatranju Zagreba okom fotoamatera, u najboljem smislu te riječi.I eto dokaza da internet može biti i sasvim poetičan i koristan medij; sreća za neveliki Zagreb da ima dva ovakva bloga. (Senzibilitetom srodni autori, inače, međusobno komuniciraju, kako komentarima, tako i foto-“pozajmicama”.) Svakako, kombinacijom rečenih blogova naslućuju se obrisi jednoga posve drugačijeg i originalnog vodiča Zagrebom, vodiča namijenjenog njegovim građanima, a ne turistima. Zašto ne zamisliti jednu nepretencioznu i dragocjenu knjižicu iz koje bi svi, starosjedioci i došljaci – ali i političari, arhitekti i urbanisti, i posebice studenti arhitekture – mogli naučiti ponešto o tome kako gledati grad, šetati njime, uživati u njemu. Odnosno, mogli bi vidjeti kako se uistinu biva – građaninom.Za žaliti je samo da slični blogovi ne bilježe i ne vole i druge naše gradove. Zamislimo samo Split, Dubrovnik, Rijeku ili Osijek, dokumentirane takvim okom. Jer, koliko uopće znamo o njima, osim naših površnih dojmova i predrasuda?Dominko Blažević