Nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata dodjeljuju se tradicionalno i u kontinuitetu već 59 godina, što ih svrstava među najstarije institucije priznatih arhitektonskih nagrada. Strukovna nagrada UHA-e već je odavno prerasla uske okvire arhitektonske struke i postala priznata i prihvaćena u širem kulturnom i svakodnevnom okruženju, kako u Hrvatskoj tako i izvan njenih granica. Status nagrade koja ima snažan društveno institucionalni naboj, s jedne strane predstavlja visoko priznanje pojedinačnim arhitektima i arhitektonskim radovima, ali jednako tako i priznanje arhitekturi kao profesiji. S druge strane, institucija nagrade UHA-e predstavlja i veliku odgovornost u pogledu utjecaja arhitektonske struke na javnost.
Između brojnih i raznovrsnih nacionalnih i međunarodnih nagrada za arhitekturu, upravo su nagrade UHA-e one koje predstavljaju najznačajniji godišnji odabir hrvatskih arhitektonskih ostvarenja unutar jednogodišnje produkcije i djelovanja pojedinih arhitekata koji su obilježili određeno razdoblje. Nominirani i nagrađeni projekti i autori uspjeli su napraviti nove iskorake u razvoju struke, postaviti nova, viša očekivanja, ambicije, upustiti se u nove konceptualne izazove te otvoriti posve nova područja u razvoju arhitektonskih tipologija. Naposljetku, svojim djelovanjem, istraživanjem, inovativnošću i realizacijama postavili su relevantna pitanja kako za svoju struku, tako i za društvenu stvarnost u kojoj arhitekti djeluju.
S pravom možemo ustvrditi da određen udio u stvaranju uvjeta, poticaja za kvalitetnu, prvorazrednu arhitekturu ima i institucija nagrada UHA-e. Naime, godišnja natjecanja i smotre, ocjenjivanje i razgovor o izloženim i nagradama ovjenčanim realizacijama, kao i njihov utjecaj, pridonose afirmativnoj i stvaralačkoj klimi koja sve nas, široki krug arhitekata, ali i naručitelja navodi na postizanje još boljih dostignuća. Rezultati u napretku arhitekture vidljivi su iz godine u godinu, bez obzira na to što su se brojne okolnosti značajne za struku u međuvremenu korjenito i više puta izmijenile. Naposljetku, upravo je ove godine prijavljeno više projekata nego prethodnih godina, dok je s druge strane značajno smanjen udio javnih građevina ostvarenih na temelju raspisivanja javnih arhitektonskih natječaja.
Upravo je ta činjenica zanimljiva iz više razloga. Neki od njih već su dulje vremena prisutni. Kao što je kritički ocijenio renomirani arhitekt Rem Koolhaas,[1] govorimo o sve dominantnijoj ulozi privatnih investicija u odnosu na javne investicije u arhitekturi. Status arhitekture je ozbiljno kompromitiran zbog razilaženja s javnim sektorom te sve većeg i snažnijeg povezivanja s privatnim sektorom. Ideja kolektivnoga ozbiljno je ugrožena. Svjedoci smo drastičnog pada javnog standarda, činjenice koju arhitekti ne mogu promijeniti i koje smo već dulje vremena svjesni. Zbog toga je posvuda vidljivo veliko nezadovoljstvo. Koolhaas naglašava da smo možda na prijelomnoj točki na kojoj ljudi spoznaju da je javni sektor ključan za definiranje jasnih ciljeva naše zajednice.
Možda je upravo ovogodišnja struktura arhitektonskih ostvarenja najbolja slika kritičnog stanja društvene stvarnosti u kojoj živimo. Slika koju najbolje razotkriva upravo arhitektura, na način kako ju je opisao filozof Slavoj Žižek.[2] Naime, Žižek tvrdi da je prednost arhitekture u tome što može izražavati i razotkrivati ono o čemu službena ideologija i stanje u društvu ne mogu, ili još bolje, ne žele otvoreno govoriti. Jer upravo arhitektura u sebi nosi nevjerojatnu mogućnost razotkrivanja realnosti kroz „nijeme znakove zgrada“, kroz nijemi jezik koji je svojstven samo arhitekturi i koji je univerzalno razumljiv.
Redovita godišnja promišljanja o tome što i na koji način radimo i gradimo kroz odabrane arhitektonske radove, važna su za sve nas. Važno je suočiti se s rezultatima koji predstavljaju kompleksan proces rada naše struke u suradnji s drugim stručnjacima i donositeljima odluka, investitorima uključenim u oblikovanje i izgradnju naše fizičke stvarnosti te značajnog dijela naše kulture. Stvarnosti koja je u prvom redu namijenjena našem sudrugu, korisniku naših ostvarenja. Na taj način nagrada upozorava na značajan doprinos arhitekata u razvoju novih ideja te istovremeno nudi kako pojedincima tako i javnim ustanovama priliku da postignu jasnije razumijevanje kulturne uloge arhitekture u gradnji našeg kulturnog krajolika.
Naravno, prilikom odabira najboljih primjera arhitekture često smo u nedoumici što će se dogoditi sa zgradom i korisnikom nakon duljeg vremenskog razdoblja. Hoće li izabrana arhitektura i nakon protoka vremena, što je ujedno i najvažnije, zadržati odlično stanje, mogućnost transformacije i prihvaćanja novih sadržaja i novih korisnika, bez potrebe za skupim i složenim zahvatima. Napose, hoće li ta arhitektura, jednako kao i danas, i u budućnosti nuditi osnovnu udobnost i zadovoljstvo te umjetnički doživljaj njezinim korisnicima.
Kao i toliko puta dosada, ponovno se pokazalo da je jedini ispravni način ocjenjivanja i vaganja što je najbolja arhitektura, neposredno cjelovito fizičko iskustvo, obilazak realiziranih radova i susreti s korisnicima. Unatoč ograničenom vremenu, realno iskustvo je pokazalo da su fotografski i grafički prikazi izvedenih radova uglavnom slaba aproksimacija stvarnog stanja. Zato, neka ovogodišnja odabrana arhitektonska ostvarenja budu utoliko veći izazov svakome da ih razgleda i ispita uživo, po mogućnosti i nekoliko puta.
Uspjehu i opstanku nagrade UHA-e u najvećoj mjeri doprinose svi arhitekti koji stvaraju i šalju svoje radove na ocjenjivanje, te upravo njima treba najviše zahvaliti na nastojanjima da unaprijede arhitektonsku struku. Organizacijsku zahvalu upućujem timu UHA-e koji stvara organizacijski okvir i održava tradiciju nagrada, kao i korisnicima koji su otvorili vrata svojih prostora.
Prilikom odabira arhitektonskih ostvarenja i radova arhitekata, ovogodišnji žiri je u više navrata propitivao javne razmjere djelovanja sustava nagrada. Spomenimo na koncu da možda upravo u predvečerje značajne 60-te obljetnice dodjele važnih nagrada UHA-e valja razmisliti o njihovoj nadogradnji, uključivanjem dodatnih kategorija koje će odgovoriti na široko i kompleksno područje arhitektonske stručne djelatnosti danas.
Neka ovogodišnja proslava laureata, nagrađenih i nominiranih arhitektonskih radova, kao i ulazak u slavljeničku 60-tu dodjelu nagrada donese puno sreće, zadovoljstva i ponosa te bude veliki poticaj za još uspješniji rad arhitektonske struke.
prijevod sa slovenskog: Milena Bekić Milinović
foto: M. Dabrović
[1] Rem Koolhaas u video intervjuu s Hubert-Jan Henketom za 14. Međunarodnu Docomomo konferenciju – “Adaptive Reuse. The Modern Movement towards the Future“; Fondacija Calouste Gulbenkian, Lisabon, Portugal, 6. i 9. rujna 2016.
[2] Slavoj Žižek, The Parallax View; Cambridge: The MIT Press, 2006.