Nagrada ‘Viktor Kovačić’ – razgovor s Davorom Bušnjom

Davor Bušnja diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Vodi arhitektonski ured u Dubrovniku i Zagrebu. Dobitnik je nagrada i priznanja na više javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja. Angažiran kao docent na FGAG-u u Splitu.

UHA: Protekla godina, osobito pitanje rezultata obnove nakon potresa, još jednom je ukazala na sve političke i organizacijske probleme u gospodarenju prostorom koji su potakli kritike zbog neučinkovitosti sustava. Što je danas najveća zapreka na putu do uspješne realizacije?

DB: Poštujem kolegice i kolege koji rade unutar sustava i predanim radom se trude učiniti ga boljim, a još više cijenim kolegice i kolege koji izvaninstitucionalno i često volonterski pokušavaju sustav unaprijediti. Međutim, neučinkovitost sustava, a samim time i društva, implicira i neočekivan dodatan angažman projektanta oko tema izvan arhitekture, a često i izvan samog projekta. Vjerujem da slab sustav djelomice i doprinosi nemogućnosti artikulacije i dosljedne nadogradnje zanimljivih i međunarodno relevantnih arhitektonskih diskursa.

U kontekstu koji je opterećen neučinkovitošću, birokratski problemi postaju jedan od projektnih zadataka koje je potrebno savladati i više ili manje uspješno ugraditi u projekt. Refleksija sustava tako i ostaje jasno čitljiva u arhitekturi i izgrađenom okolišu. Smatram da je u postojećim i zadanim okvirima veliki uspjeh savladati birokratske izazove, kreativno ih integrirati u projekt te na osnovi vlastitih uvjerenja, puno truda i upornosti ostvariti dodanu vrijednost. 

UHA: Digitalne tehnologije, umrežavanje, umjetna inteligencija – sve su češće rasprave o automatizacijama ne samo radnih procesa, nego i kreativnih postupaka, kao i predviđanja da će brojna zanimanja postati suvišna. Koja je uloga arhitekta u budućnosti?

DB: Vrijeme arhitekta stvaraoca koji sam u svojem atelijeru crta arhitekturu je davno iza nas. Kompleksnosti načina gradnje, količina zakonske regulative, složeni načini upravljanja projektima samo su neki od aspekata koji iziskuju velik broj stručnjaka u procesima projektiranja. Nove digitalne tehnologije i AI su samo neki od novih alata koji dopunjavaju i mijenjaju formate djelovanja, a koji će u budućnosti možda korigirati i pristupe projektiranju. Arhitekt u tim složenim okolnostima i radnim procesima te u timu s velikim brojem stručnjaka zauzima ulogu medijatora. Međutim, arhitekt nije i ne bi smio postati samo facilitator procesa, niti dirigent koji usmjerava putanju projekta i dosljedno prati njegov razvoj kroz sve faze. Ono u čemu smo nezamjenjivi jest misao koju ugradimo u projekt. Misao koja stvara intrinzičnu vrijednost arhitekture. Misao koja se naposljetku oprostori i osjeti.

UHA: Odnos zatečenoga i novoga česta je arhitektonska tema, radilo se o novim namjenama, materijalima ili tehnologijama. Kako vidite budućnost arhitekture u kontekstu u kojem imamo sve više izgrađenog okoliša i sve više situacija uklapanja i prilagođavanja postojećem?

DB: Svako građenje je svojevrsno uklapanje u postojeći sustav. I gradnja u netaknutoj prirodi je interpolacija. Arhitektura koja nastaje u prirodnom okolišu nepovratno mijenja prirodu, ali stvara i nove odnose. Izgrađeni okoliš je naizgled kompleksniji jer podrazumijeva zamršeniji splet postojećih odnosa. Intervencije u gradovima su često usmjerene na rekonstrukciju postojećega građevnog fonda, što će se gotovo sigurno u budućnosti još više intenzivirati. Svaka rekonstrukcija je zahtjevna jer uključuje postojeću arhitekturu. Pored valorizacije postojećega gradbenog tkiva i svih njegovih povijesno-kulturnih slojeva potrebno je uspostaviti odnos novoga sa starim. Uspješnost intervencije temeljit će se na kvaliteti dijaloga novoga sa starim. Međutim pored dijaloga, vjerujem da arhitektura treba uspostaviti i jezgroviti novi sloj. Prostorni sloj koji podcrtava postojeću vremensku kompleksnost, ali istovremeno implicira novi, suvremeni okvir otvoren prema sutra.

UHA: Projekt Jašionice razvija se u uvjetima dvaju naizgled ograničavajućih čimbenika – unutar zone zaštite i kao program uredske zgrade s nizom pravila korištenja. Koji su bili najveći izazovi realizacije unutar tih okvira?

DB: Programski zadatak za Gruntovnicu (ZK odjel Općinskoga građanskog suda u Zagrebu) uključivao je velik broj radnih prostorija specifičnih zahtjeva po pitanju kontrole pristupa i razine dostupnosti te režima korištenja. Razina dostupnosti sadržaja varira od potpuno kontroliranih prostorija arhive, isključivo radnih prostora za referente, građanima povremeno dostupnih sudnica koje funkcioniraju istovremeno i kao uredi, pa do šalter sala s najvećom razinom dostupnosti građanima. Kompleksnom i specifičnom programu suprotstavljen je postojeći prostorni okvir Jašionice. Jašionica je izgrađena 1903. godine kao dio Vozarske vojarne i zbog svoje originalne namjene vrlo je karakterističnih proporcija i tlocrtnih dimenzija. Navedena dva prostorno-programska parametra trasirala su primarni koncept prostorne dispozicije: sadržaj je podijeljen i u formatu poprečnih traka je u naizmjeničnom ritmu s prazninama umetnut u postojeću strukturu. Praznine omogućavaju dostatno prirodno osvjetljenje radnih prostora.

Važnu ulogu u prostornoj artikulaciji novog sklopa ima i smještaj Jašionice unutar budućeg Trga pravde. Trg pravde je natječajnim rješenjem iz 2008. godine zamišljen kao kompleks pravosudnih tijela smještenih u izlomljene lamele koje svojim tlocrtnim postavom stvaraju dva tipa javnog prostora: trg u središtu i četiri urbana parka po obodu. Jašionica je smještena u južnom parku budućeg kompleksa te je, istovjetno s ostalim zaštićenim objektima unutar kompleksa bivše vojarne, tretirana kao paviljon u zelenilu.

Opsežnost programa u kombinaciji sa specifičnim formatom Jašionice rezultirali su potrebom da se postojeći volumen poveća dogradnjom. Zidani, kompaktni i racionalni objekt Jašionice, koji se sastoji od velike hale i ulaznog aneksa, dobiva svoj kontrapunkt u laganoj, otvorenoj i transparentnoj dogradnji. Volumen ulaznog aneksa tako postaje kuća unutar kuće. Formatom dogradnje zadržana je specifična kompozicija zaštićenog objekta i sačuvan je suodnos s Velikom jašionicom (Lauba). Na spoju dogradnje i Jašionice formirana je cezura kao ulazni prostor Gruntovnice u formatu pasaža između Ulice B. Filipovića i budućeg Trga pravde. Ambivalentan dijalog između snažnog kontrasta i pažljivog uslojavanja novoga u postojeće dosljedno je proveden kako u programskoj i konstruktivnoj strukturi, tako i u odabiru materijala i oblikovanju.

UHA: Koja biste arhitektonska ostvarenja u Hrvatskoj i u svijetu, nastala u posljednjih pet godina, istaknuli kao posebno vrijedna djela koja su vas se dojmila i nadahnula vas?

DB: Oduševljava i bodri me svaki nerv i entuzijazam kolega moje generacije da unutar postojeće i poznate nam domene ostvare iskorak i dodanu vrijednost. Isto tako iznimno cijenim i poštujem rad starijih kolega čije misli, bilo kroz izgrađene kuće ili pak nerealizirane projekte, baštinimo i nadograđujemo. Najveću pažnju pak polažem u intenzitet i pragmatičnost najmlađe generacije arhitekata i studenata koji trasiraju nova tumačenja suvremenosti.

UHA: Koji je dio procesa projektiranja iz kojeg kao projektanti crpite kreativnu energiju? Je li to prvi susret s parcelom, razgovor s korisnikom, dodir s materijalom ili nešto posve nevezano uz uobičajene parametre kojima oblikujemo prostor?

DB: Prostorne datosti lokacije, program, rubni uvjeti, komunikacija s korisnicima i sl. su sve ulazni parametri koji pružaju projektu smjer. Samo projektiranje u konceptualnoj fazi projekta doživljavam i prakticiram kao proces ispitivanja i afirmacije akumuliranih misli, stavova i uvjerenja. Misao koja će generirati artikulaciju prostornog koncepta dolazi iz područja nesvjesnog kao bljesak akumuliranog znanja, iskustava, dojmova i doživljaja. Tako da mogu reći da je projektiranje proces pražnjenja, dok se punjenje zbiva izvan radnog procesa. To su dojmovi i iskustva koji variraju od analize umjetnosti ili arhitekture koja me intrigira, preko razgovora s prijateljima i kolegama, do svjesnog ili nesvjesnog izlaganja svakodnevici.

Pitanja sastavila Divna Antičević.

Autor: Davor Bušnja

Ured: MORE arhitekture

Projektni tim: Zrinka Mrković-Mračić, Margareta Jelačić Jagodić, Ivan Milonja, Tomi Šoletić, Lea Quenet, Davor Bušnja

Suradnici: Filip Cvetko, Branko Galić / Radionica statike (konstrukcija), Tomislav Vučinić / Termo projekting (strojarstvo), Mladen Šafar / GRID (elektroinstalacije), Petra Sirovec / APZ Hidria (voda i odvodnja), Branimir Cindori / APIN (sprinkler), Darko Užarević (fizika), Ines Hrdalo (hortikultura), Orsat Franković / Flomaster (signalistika), Martina Knezović / GZZSKP (konzervatorica)

Autori idejnog rješenja Trga pravde: Vedran Škopac, Zrinka Mrković-Mračić, Davor Bušnja

Fotografije: Bosnić+Dorotić

Investitor: Ministarstvo pravosuđa i uprave RH

Izvođač: ING-GRAD

Lokacija: Zagreb, Baruna Filipovića 22