Nagrada ‘Drago Galić’ – razgovor s Nikolom Fabijanićem

Nikola Fabijanić rođen je 1981. godine u Puli. U Rijeci završio je gimnaziju te 1999. upisuje Arhitektonski fakultet u Zagrebu na kojem diplomira 2007. godine. Nakon studija šest godina radi u struci nakon čega osniva ured Tri kvarti. Većinu projekata radi s dragim kolegama Jurjem Glasinovićem i Vjekoslavom Gašparovićem.

UHA: Protekla godina, osobito pitanje rezultata obnove nakon potresa, još jednom je ukazala na sve političke i organizacijske probleme u gospodarenju prostorom koji su potakli kritike zbog neučinkovitosti sustava. Što je danas najveća zapreka na putu do uspješne realizacije?

NF: Vidim dvije vrste zapreka uspješnosti arhitektonskih realizacija. Prva se svodi na gore navedene političko-birokratske, dodao bih i zakonodavno-prostornoplanske probleme. Prostorni planovi su često ograničavajući faktor. Naravno, moraju postojati određena ograničenja i pravila jer bi kaos u prostoru u suprotnom bio još veći, međutim, u isto vrijeme ona često onemogućuju ostvarivanje zanimljivih rješenja i međuodnosa. Primjerice, ogradni zid je visok 1 metar i točka, iako bi i investitoru i susjedu, i naselju i arhitekturi u specifičnom slučaju odgovaralo drukčije. Također imamo problem interpretacije propisa. U svakoj ispostavi se drukčije tumači, rezultat čega je da arhitekt ispada nesposobna neznalica.

Druga zapreka su, paradoksalno, bubreće građevne tehnologije. Eksponencijalni rast tehnologije stvara neograničen broj mogućnosti, a u stvarnosti košmar, pogotovo u hrvatskim okvirima lišenim vremena i vrhunske tehnološke podrške. Taj košmar može imati za posljedicu brkanja prioriteta prilikom projektiranja.

UHA: Digitalne tehnologije, umrežavanje, umjetna inteligencija – sve su češće rasprave o automatizacijama ne samo radnih procesa, već i kreativnih postupaka, kao i predviđanja da će brojna zanimanja postati suvišna. Koja je uloga arhitekta u budućnosti?

NF: Nemam osobnu sklonost prema računalima i općenito digitalnim tehnologijama, što seže još u djetinjstvo kad sam se radije igrao na cesti nego instalirao igrice na Commodore. Posljedica toga je da se slabije snalazim u tom spektru od nekih kolega, posebice mlađih, što je i prirodno. Koristim digitalne alate u mjeri u kojoj su mi potrebni za obavljanje posla, nesvjestan potencijala koje ne poznajem i ne koristim. Međutim, slično kao i u prethodnom pitanju, postoji rizik da računalna tehnologija zauzda misaoni proces ili ga optereti. Na primjer kad potegnem liniju na papiru, on me ne pita koja joj je visina, o tome želim naknadno odlučiti. Zato mislim da će se dobra arhitektura i u budućnosti stvarati na stražnjim stranama računa za espresso.

UHA: Projektiranje obiteljske kuće često je proces međusobnog upoznavanja arhitekta i korisnika u kojem je uobičajeno da korisnik izražava svoje želje, a arhitekt ukazuje na mogućnosti prostora. Koje su pak želje korisnika vama kao projektantima ukazale na neke nove načine korištenja prostora?

NF: Projektiranje zadire duboko u intimu budućeg korisnika. To je osjetljivo, ali ključno. Potrebno je stvoriti atmosferu, povjerenje.Izrazito mi je važno da korisnik bude zadovoljan, a naknadno posjećivanje u useljenom prostoru najdraži mi je aspekt i u profesionalnom i u ljudskom aspektu. Potičem ih da verbalnoizraze što više potreba, želja, impresija, osjećaja, bez konkretiziranja bilo koje vrste (skice, crteži, pinteresti). Mnoge želje investitora su mi otvorile vidike jer ne smijemo zaboraviti da ne projektiramo za sebe. Treba biti otvoren.

UHA: Odnos postojećeg i dogradnje uvijek počiva na osjetljivoj ravnoteži. Koje zanimljive i možda neočekivane situacije su proizašle iz pokušaja pomirenja zatečenoga i novoga kod kuće na Pećini?

NF: Suvremena gradnja u povijesnom kontekstu osobno mi je izrazito zanimljiva u prvom redu zbog šireg aspekta u vidu revitalizacije sve više depopuliranih povijesnih struktura i starih jezgri naselja, a zatim i zbog konkretnih situacija s puno zadatosti koje su meni inspirativne. Nema tabule rase (koje se bojim!). Što se tiče kuće na Pećini, meni je to bio logičan slijed zadatosti i potreba. Je li to zanimljivo i neočekivano, prepustio bih drugima.

UHA: Koja biste arhitektonska ostvarenja u Hrvatskoj i u svijetu, nastala u posljednjih pet godina, istaknuli kao posebno vrijedna djela koja su vas se dojmila i nadahnula vas?

NF: Slabo pratim recentnu produkciju, što je tromost koju pokušavam opravdati sklonošću da se što manje optereti proces projektiranja nekim svjesnim ili podsvjesnim referencama, sa svim manama takvog pristupa i opasnostima izmišljanja tople vode.

Mislim da je recentna hrvatska arhitektura u javnom sektoru i nekim specifičnim privatnim sadržajima vrlo kvalitetna, dok sam nezadovoljan stambenom arhitekturom, a posebice turističkim sektorom i beskrupuloznom devastacijom resursa obale. Proces je prilično ireverzibilan.

UHA: Koji je dio procesa projektiranja iz kojeg kao projektanti crpite kreativnu energiju? Je li to prvi susret s parcelom, razgovor s korisnikom, dodir s materijalom ili nešto posve nevezano uz uobičajene parametre kroz koje oblikujemo prostor?

NF: Volim raditi u tandemu, voditi dijalog. Kreacija proizlazi iz sinergije osobnosti korisnika/nepoznatog korisnika – namjene te duha prostora. Najdraže mi je i moj doživljaj lokacije i duh prostora koji želim/o ostvariti izraziti verbalno, i sebi/nama i investitoru. Što kasnije potegnuti prvu liniju, a i kad se to neminovno dogodi, to ograničiti što je više moguće na neke provjere te do kraja protezati misao na način da je verbalno uvijek korak ispred. Rezultat bi trebao biti takav da se bit projekta na kraju može opisati sa što manje riječi. To ujedno znači da nikad ne radim više varijanti koje se isprobavaju, nego jednu priču.  

Pitanja sastavila Divna Antičević.

Autor: Nikola Fabijanić

Ured: tri kvarti

Suradnici: Mario Benutić / Plan Plus d.o.o. (projekt statike), Nika Pavlinek

Fotografije: Nikola Fabijanić

Investitorica: Tihomira Stepinac Fabijanić

Konzervatorica: Biserka Dumbović Bilušić

Izvedba drvene konstrukcije: tesarski obrt Tanković

Stolarski radovi: stolarija Turković, stolarija Franjo Bošnjak

Lokacija: Samobor, Starogradska