Crno, hermetično i zagonetno tijelo kuće u svojoj utrobi skriva topao svijet prostranog galerijskog prostora. To je svijet Laube, tzv. “Kuće za ljude i umjetnost”, odnosno zgrada stare jašionice rekonstruirane za potrebe značajne privatne zbirke suvremene hrvatske umjetnosti i poslovne prostore tvrtke vlasnika zbirke. Prilikom ove, posljednje rekonstrukcije zgrade, autorice i konzervatori su za referentno uzeli izvorno stanje konjičke vojarne austrougarske vojske. I upravo u afirmaciji toga izvornoga sloja, uz suptilnu ugradnju novoga leži uspješnost ove rekonstrukcije. Pritom su neka očekivana (zbog toga ne manje ispravna) rješenja – poput pokazivanja opeke zida ili elegantne čelične konstrukcije krova te gradnja novih poslovnih prostora “umetanjem” očigledno novog u zatečeno staro – u pravoj mjeri nadopunjena neočekivanim rješenjima poput drvenog (neindustrijskog) poda ili posebnog crnog premaza pročelja. Gdje prestaje utjecaj autorica koje potpisuju glavni projekt (projekt rekonstrukcije zgrade) – Alenke Gačić Pojatina, Branke Petković i Ane Krstulović – a započinje rad autorice koja potpisuje detaljni projekt (projekt interijera, postava i obrade pročelja) – Morane Vlahović – i obrnuto manje je važno. Upravo je sinergijski učinak osigurao nastajanje ovog sasvim posebnog mjesta: galerijskog prostora u kojem, prema riječima jedne od autorica, “nema bijele boje”.