Kritički regionalizam nije puko stvaranje arhitekture elementima kojima smo okruženi, on je prije svega njihovo kritičko preispitivanje. Graditi danas kontekstualno u Dalmaciji znači primjetiti da naša okolina više nisu kamene kuće megaronske jasnoće, nego kompleksni i kontradiktorni «artefakti» od bloketa i betona. Renesansne dubrovačke vile i njihove kamene terase raspadaju se pred našim očima, a nova stvarnost su nedovršene kuće s pripremljenim nastavcima za armaturu serklaža slijedećeg kata. Arhitekt Popić sve to jasno vidi. Iz njegova rada iščitava se i rezignacija, ali on ne dozvoljava da ona prevlada njegovom stvarnosti. Malim istinama bori se protiv velikih laži, ne može graditi kuće u koje sam ne vjeruje. On ne gradi palace zato što ih ne bi znao raditi, nego zato što nema gospara. Za Popića kuća Dimov je naprosto kuća za odmor na obali mora. I ništa drugo. Ali zar bi trebala biti nešto drugo? Elementi koje arhitekt koristi tipični su za mjesto na kojem je kuća nastala. Ali nijedan ne koristi olako, sve ih dvostruko provjerava kako bi im dao legitimitet. Kosi krov pokriva kamenim pločama afirmirajući tako autohtoni pučki arhitektonski element, ali koji se ne doživljava takvim, jer kupa kanalica nezasluženo igra njegovu ulogu. I škure koristi na pomaknut način kako bi povećao površinu u hladu. Sjenovita natkrivena terasa iza kuće pokazuje arhitektovo poznavanje zaboravljenih mudrosti. Mudrosti kojima se ovdje jednom gradio svijet uravnotežen sa svojim vremenom. Arhitektonska mudrost je projektirati pojmovima: na suncu-u hladu, na pogledu-u zaklonu, te stalno uvijek iznova i iznova gledati more. Element konteksta su i skaline koje «centurizacijski» povezuju obalu i cestu, najkraćim putem povezujući točke A i B. S njih se dolazi i na drvenu terasu s koje ulazimo u znatno pažljivije oblikovanu unutrašnjost.To je još jedan stav koji arhitekt želi reafirmirati, a koji se čini napušten od stanovnika regije, koji kao da fasadom obavještavaju o stupnju kulture ukućana. Bazen s preljevom «u more» nije daleko od kamenice za ulje koja je promjenila namjenu. Kada je arhitekt postavio pitanje, kućo što ti želiš biti, ona mu je zasigurno odgovorila, želim biti ono što jesam.G. Rako