Iz ČIP-a / Jedan od mogućih zapisa o Urbanim studijima u Rijeci

Serijal autorskih tekstova iz ovogodišnjeg izdanja časopisa Čovjek i prostor: Godišnjak hrvatske arhitekture nastavljamo tekstom „Jedan od mogućih zapisa o Urbanim studijima u Rijeci“ Ide Križaj Leko.

---

PREDGOVOR

True experiments may only happen in an institution that hasn’t become an institution yet – i.e. when it is happening for the first time.¹

Uredništvo ČIP-a željelo je uključiti tekst o Urbanim studijima Sveučilišta u Rijeci od 2022. godine, kada su i sami studiji krenuli s nastavom prve generacije studenata. Početak Urbanih studija u Rijeci možemo svesti na tri činjenice. Prva činjenica je da se radilo o studijima čiji je idejni uzor bio Strelka Institute iz Moskve, jedinstven primjer visokoobrazovne neprofitne organizacije, bez slične institucijske forme unutar regionalnog konteksta. Druga činjenica je da je raspon izvedbe nastave imao mogućnost operirati unutar širokoga interdisciplinarnog područja čija struktura nema jedan ispravan metodološki put učenja i podučavanja, nego je on kombinacija mnogih. I treća, u isto vrijeme i presudna, jest činjenica da se sam začetak studija hranio čistom lucidnošću i entuzijazmom okupljenih nastavnika spremnih na nepoznato i neizvjesno, a ponajviše u potrazi za drugačijim pedagoškim modelima od regionalno postojećih. Prije ovog broja ČIP-a o Urbanim studijima moglo se pisati tek kao o skici ideje o njima samima koja je u stvarnosti bila kolaž različitih skica svih koji su kurikulum stvarali i onih koji su ga na svoj način interpretirali. Iako je taj trenutak bio i trenutak najveće slobode pedagoškog pristupa svih uključenih i vrijedan je (o)pisivanja, on je vapio za svojom artikulacijom, vrlo svjestan odgovornosti komunikacije javne institucije u javnom prostoru.

POJAM: Urbani studiji

Urban studies is what urban studies does, in other words.²

Rasprava o definiciji i ujednačenoj formuli disciplinskog područja urbanih studija nema konsenzus u znanstvenoj zajednici od njegova nastanka krajem Drugoga svjetskog rata. Ta rasprava zaslužuje minimalno jednu knjigu, ako ne i tom njih, što preskačem za ovu priliku. Bas van Heur, profesor urbanih studija na Centru urbanih studija u Bruxellesu i vjerojatno najpoznatije ime akademske zajednice u području urbanih studija, 2024. godine publicira svoje detaljno istraživanje, prvo te vrste, u kojem u analizi više od 1000 članaka iz baze podataka Scopus, koje su objavili istraživači iz 30 svjetskih istraživačkih centara urbanih studija od 2011. do 2021. godine, detektira što, gdje i tko su ljudi koji se bave urbanim studijima, koji su im tematski fokusi, kako se geografski povezuju te kako produciraju i dijele znanje. Nakon analize dolazi do zaključaka od kojih izdvajam samo one bitne i primjenjive na Urbane studije u Rijeci. Oni su:

1. Urbani studiji nisu koherentna disciplina niti ih je moguće opisati putem jedinstvene recepture disciplinskih odnosa, svaki centar ili grupa centara oblikuje svoj jedinstven interdisciplinarni miks.
2. Ono što najviše oblikuje strukturu urbanih studija je specifičnost prostorno-vremenskog konteksta u kojem nastaju te obvezujuće institucijske forme.

Van Heur je sročio i pojednostavljen zaključak, citiram prijevod: „Urbani studiji su ono čime se urbani studiji bave, drugim riječima.“ Iako zvuči vrlo paušalno, čak i neakademski i iako se van Heurovo istraživanje baziralo na istraživačke centre neovisno o postojanju i studijskog programa, to je i najpreciznija definicija koja je primjenjiva i na Urbane studije u Rijeci.

KONTEKST VREMENA: Od Rijeka 2020 do Rijeka Gatewaya

Rijeka je grad koji nudi više nego što očekujete. Poput mora koje ju okružuje, Rijeka je otvorena, stabilna i usmjerena prema budućnosti. Štoviše, upravo na ovom mjestu nastaje projekt budućnosti – moderan kontejnerski terminal.³

Ideja o nastanku Urbanih studija u Rijeci vraća nas u 2016. godinu, kada su studiji (tada još nedefiniranoga studijskog formata) zamišljeni kao buduće nasljeđe projekta Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture. Plan za nasljeđe projekta trebao je uključivati prijenos znanja stečenoga provedbom programskog pravca Slatko i slano putem nekog oblika formalnoga studijskog programa koji je trebalo pokrenuti s krajem Rijeka 2020. – EPK projekta. U svrhu provedbe programskog pravca Sveučilište u Rijeci osnovalo je Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam – DeltaLab koji danas provodi i razvija Urbane studije – zamišljeno nasljeđe iz prijavne knjige projekta. Programski pravac Slatko i slano aktivirao je grad u zoni u kojoj rijeka Rječina (slatko) susreće more (slano) i to velikom izložbom Fiume Fantastika – Fenomeni grada postavljenoj u obnovljenoj hali Exportdrva na riječkoj Delti te drugim urbanističko-arhitektonskim intervencijama i programima koje se stiglo realizirati s obzirom na zaustavljanje velikog dijela projekta 19. ožujka 2020. zbog globalne pandemije. Metodom urbane regeneracije, cilj je bio oživljavanje urbanih prostora, bivših industrijskih i lučkih sadržaja te poticanje sadašnjega i budućega urbanog razvoja Rijeke programskim i/ili arhitektonskim oblikovanjem izabranih žarišnih točaka u zoni Slatko i slano. Ideja o fantastičnoj Rijeci pretočena je 2021. godine u opsežnu ilustriranu knjigu Fiume Fantastika koja je postala jedan od osnovnih udžbenika Urbanih studija. Iako se program koji je vodio DeltaLab u velikoj većini realizirao unutar predviđene 2020. godine bez obzira na pandemiju, fantastična Rijeka, identitet koji smo izabrali kao željenu budućnost i koji smo trebali tek istražiti na Urbanim studijima kao nikad-jasno-definiranu-inspiraciju, nestao je zbog pandemijskog zaustavljanja vremena. Odgođen je početak nastave Urbanih studija koji su trebali početi u listopadu 2020. godine. Osjećaj koji je pratio taj trenutak naglog poremećaja i preobrazbe opisala je precizno Valentina Gulin Zrnić: „…otkazivanje programa u ožujku 2020. godine uslijed pandemije neočekivana je globalna okolnost bez presedana, praćena osjećajem ‘zabijanja u zid’, odustajanja i ‘propuštene prilike’, zaustavljanja koraka prema budućnosti. Nada se pretvorila u apatiju, a pozitivna očekivanja u neizvjesnost. Neizvjesnost je imanentan segment budućnosti, no globalni ‘vrijemeprostor’ pandemije bio je obilježen upravo i samo neizvjesnošću.“⁴

Pandemija je pokrenula i druge procese u globalnoj areni. Nakon krizne stanke razvoja i protoka ljudi i dobara, i priroda se odmorila i pokazala koliko joj malo treba da se samoobnovi. Proizvodnja nije mogla dugo stajati, pa su se u centrima moći počeli razvijati strateški planovi kako sustav protoka roba, usluga i ljudi učiniti otpornijim na potencijalne buduće poremećaje tog razmjera. I dok je „Gradu kulture“ i njegovim građanima smrknulo, svanulo je njegovom dvojniku pogonjenom logikom dehumanizirajuće logistike – „Lučkoj zoni“. Globalni centri moći prepoznali su luku Rijeka kao alternativnu teretnu luku s potrebom za unaprjeđenje te ju proglasili lukom od geostrateškog značaja. Prema posljednjim planovima iz 2024. godine lučki grad Rijeka uključen je u važnu Transeuropsku mrežu (TEN) koja obuhvaća prometne, energetske i telekomunikacijske mreže, te će kroz nju prolaziti više bitnih koridora kao što su: Mediteranski koridor, koridor Baltičko more – Jadransko more te koridor Zapadni Balkan – Istočni Mediteran. Europski strateški plan na državnoj razini provodi Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, koje je ustanovilo operativnog posrednika – upravu Luke Rijeka za upravljanje, izgradnju i korištenje njezina teritorija. Povijesno prisutan narativ Lučke uprave Rijeka da je razvoj riječke luke jednak urbanom razvoju Rijeke zaustavio se na razini demagogije i nikada nije postao glavni cilj svih dionika koji usmjeravaju razvoj Rijeke. Ta floskula repetitivno tijekom povijesti kruži medijskim prostorom kao glasina, komunikacijski alat vođen ambivalentnošću i neizvjesnošću (istom onom koji nam je u budućnost upisala pandemija).

Foto: Ida Križaj Leko (gore), Darija Dobrila (dolje)

Za grupu entuzijasta u Rijeci to je bila provokacija koja je pokrenula reaktivni optimizam te su Urbani studiji Sveučilišta u Rijeci krenuli s provođenjem nastave prve generacije studenata 1. studenog 2022. godine. Taj period obilježava i pet godina nakon prvoga radnog dokumenta studijskog programa, tri godine nakon inicijalne akreditacije studijskog programa i dvije godine, sedam mjeseci i 21 dan nakon proglašenja epidemije bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj, koja je u tom trenu još uvijek bila na snazi. Gledajući unazad iz današnje perspektive, kontekst u kojem je nastala ideja studija i njihov početak pripadaju dvama različitim svjetovima. Proteklo vrijeme pridonijelo je povećanju kriza, neizvjesnosti i rizika što je Urbanim studijima upravo otvorilo novo istraživačko, pedagoško i kreativno polje djelovanja. Trenutak za početak studija bio je idealan.

KONTEKST PROSTORA: Diskrepancije grada Rijeke i kuće Ivex

Živim u Rijeci
U divnome gradu
Živim u rupi
Najvećoj u Jugi⁵

Rijeka je lučki grad na sjevernoj obali Jadrana koji se odlikuje stalnom (ne)ravnotežom razvoja između luke i grada te ovisnošću o vanjskim interesima i/ili položajima moći unutar grada. Tijekom povijesti te složene dinamike vidljive su na globalnoj i lokalnoj razini te posredovanju između njih. Teritorij kojim upravlja Lučka uprava Rijeka teritorij je pomorskog dobra – pravno definiranoga kao opće dobro, a prostorno-planski namijenjenoga za infrastrukturu. Stoga je to područje vrlo jasno odvojeno od urbanističkog planiranja (ili bilo kojeg drugog planiranja). Po definiciji to i nije grad, grad je u zaleđu. Iako ta granica danas nije fizički prisutna duž obale Rijeke, njezina je prisutnost čvrsto utvrđena pravnim, ekonomskim i političkim alatima upravljanja i jurisdikcijama.

Kao u Čudnovatom slučaju dr. Jekylla i g. Hydea koji u konstantnoj borbi za dominacijom prikazuje metaforu borbe dvostruke ličnosti unutar jednog tijela. Nije to jedina riječka napetost koja visi na rubu puknuća većinu vremena; kulturno oblikovani krajolici distorzirane topografije i žilavi prirodni okoliš ne mogu obuzdati svoje rivalstvo. Rijeka je neobičan grad i grad u kojem mnogi traže inspiraciju. Eksperiment koji nema rezultat, nego se ponavlja dok ne dođe do jasno definiranog kraja. Kontinuirana neizvjesnost u kojoj ekstremni trenuci ne stvaraju prijelomni diskontinuitet, već ga hrane.

Sama ideja urbane regeneracije kao načina otkrivanja nove fantastičnosti grada definirana programskim pravcem Slatko i slano sadržana je i u prostoru u kojem su Urbani studiji smješteni: u zgradi bivšeg skladišta i vinskog podruma Istravinaeksporta (IVEX). Zgrada s arhitektonskim potpisom arhitekta Lavoslava Horvata građena je početkom šezdesetih godina kao moderni pogon za doradu i preradu vinskih proizvoda za domaće i inozemno tržište uz pratnju uredskih prostora. Obustavom proizvodnje devedesetih godina zgrada je od 2003. godine do danas primila različite ljude i funkcije. Kao bivše stanare IVEX-a spomenimo Akademiju primijenjenih umjetnosti, arhitektonski ured Randić-Turato, inozemnu inženjersku tvrtku RI ISA d.o.o., Savez udruga Molekula, ReUse Centar, TD Rijeka 2020. Danas su u zgradi i dalje smješteni Talijanska i Hrvatska drama HNK Ivan pl. Zajc, atelijeri riječkih umjetnika i dizajnera okupljenih u udrugu Delta 5 (Milijana Babić, Tomislav Brajnović, Igor Eškinja, Fokus Grupa, Marno Krstačić-Furić & Ana Tomić, Ana Labudović /Riso&Friends/), punk kolektiv Podrum te Centar DeltaLab s učionicom, uredom, galerijom i rezidencijom. Sama arhitektura zgrade od fleksibilne armiranobetonske konstrukcije omogućila je tu različitost stanara, dok su pozicija građevine i ljudima prilagođeni radni prostori kontinuirano pobuđivali interes za useljavanjem. IVEX je jedinstven primjer korištenja bivšega uredsko-skladišnog sklopa više od dvadeset godina u svrhu rada u kulturi i obrazovanju, kao prostora koji je od ljudi osvojen ili silom prilike prisvojen. Riječima Lidije Butković Mičin, zgrada IVEX-a „…je s vremenom, barem u informiranijim krugovima, postala relevantan pojam, mjesto ‘osvojeno’ za kulturu, placemaking eksperiment i potencijal za osmišljavanje Delte sutrašnjice.“⁶ IVEX je, kao i mnogo fantastičnih riječkih primjera nastalih iz slučajnosti, pravovremenim izostankom jasnog plana ili pak neprovedbom naručenih projekata za riječku Deltu kao takav limitiran vremenom. On nosi u sebi već spomenutu napetost. Točnije, ova zgrada u trenutku pisanja ovog teksta predmet je sudskog spora između Grada Rijeke i Lučke uprave Rijeka kojim se utvrđuje je li ona na području pomorskog dobra. Budućnost zgrade trenutačno je neizvjesna jer ne postoji dijalog između gradskih i državnih institucija, a nejasan je i nestanak pojma javni interes iz njihovih institucijskih rječnika.

INSTITUCIJSKE FORME: Višestruko prevođenje

Interdisciplinarnost područja urbanih studija, neizvjesnosti kao prostorno-vremenski kontekst formativni su elementi samog kurikuluma Urbanih studija u Rijeci. Ti elementi nemaju čvrstu, pragmatičnu ni jednoznačnu definiciju i strukturu. Oni su otvoreni koncepti koje sustav visokog obrazovanja, čvrsto strukturiran, normiran i kvalificiran ne poznaje niti razumije. Prijevodi formativnih elemenata u jezik sustava visokog obrazovanja kontinuirani su projektivni proces koji djeluje u realnom vremenu. Da bismo to razumjeli, potrebno je rastaviti forme na sastavne dijelove i značenjski ih povezati s idejom studija.

Urbani studiji su sveučilišni specijalistički studij pod kišobranom Sveučilišta u Rijeci. Sveučilišni studiji u potpunosti su pod upravljanjem Sveučilišta koje predstavlja rektor kao čelnik i čija uprava čini administrativno tijelo Rektorata. Sveučilišni studiji, čiji je izvoditelj Sveučilište, jesu studiji koji prolaze eksperimentalnu fazu u nekom određenom periodu obično zato što je studijski program inovativan ili novoformiran, ili testira neki od sveučilišnih strateških ciljeva. Sveučilište takvim studijima pruža svojevrsnu inkubacijsku fazu nakon koje, ako se radi o uspješnim studijima, one transgresiraju u fazu samostalne sastavnice ili prelaze u odjel neke postojeće sveučilišne sastavnice. Ako studiji završe neuspješno (loša evaluacija, kvota studenata ispod 10, itd.), oni se gase.

Specijalistički studiji u nacionalnom obrazovnom sustavu su studiji poslijediplomske razine koji osposobljavaju studenta za zapošljavanje na poslovima koji zahtijevaju visoka specijalistička znanja, vještine i kompetencije. Specijalizacija podrazumijeva zumiranje (eng. zoom in) u dubinu neke teme, fenomena ili problema i najčešće se kreće unutar postojećega disciplinskog područja te je vrlo često povezana s budućim praktičnim radom specijalizanta, kao neka vrsta karijernog napredovanja. Interdisciplinarne studije, s druge strane, obilježava širenje znanja izvan osnovnoga disciplinskog područja kako bi se neka tema, fenomen ili problem bolje razumjeli što se postiže zumautanjem (eng. zoom out), koje daje bolji pregled šire slike stvari. Ta dva različita procesa rezultiraju i različitim ishodima učenja, pa se na trenutak površnom čitatelju može učiniti da se procesi produbljivanja i proširivanja znanja kreću mimosmjernim pravcima koji se ne susreću, ali su zapravo polovi na istoj liniji. Putanju između zumiranja i zumautanja pokreće isti kotačić, a interdisciplinarni specijalistički studiji usavršavaju studente u navigaciji mekanog prijelaza između njih. Studenti tako završetkom interdisciplinarnoga specijalističkog studija postaju specijalisti „mekanog skrolanja“ (eng. scroll) između dubine i širine neke teme, fenomena ili problema koji je i ujedno točka iz koje putanje započinju. Grad, kao kompleksni sustav u svom prostorno-vremenskom kontekstu, fenomen je koji Urbani studiji prepoznaju kao točku iz koje navedena putanja započinje. Tema, fenomen grada ili njegov problem prepušteni su odabiru studenata koji proizlazi najviše iz kombinacije postojeće edukacije, profesionalne ekspertize i pozicije studenta, kao i iz osobne istraživačke ambicije. Nastavnici na studijima imaju više ulogu kontrolora leta generacije nego mentora koji je u hijerarhijskom odnosu prema studentu.

Osim prevođenja između specijalizacije i interdisciplinarnosti, još je jedan prijevod za studije krucijalan, a to je prijevod između znanstvenog i umjetničkog područja, koja uza sva međusobna uvažavanja i dalje grade odvojena znanja, a samo iznimno ulaze u otvoreni i obostrani dijalog.

Film iz 1977. godine naziva Potencije broja deset: Film koji se bavi relativnom veličinom stvari u svemiru i posljedicama dodavanja još jedne nule⁷ najbolji je zapis ukrštavanja i prevođenja pojmova specijalizacija, interdisciplinarnost, znanstveni fakt i umjetnička interpretacija. Broj 10 uzet je kao red veličine, a osnovna mjerna jedinica duljina koja starta s jednim metrom. Duljina je stvarna udaljenost fiksne pozicije kamere od površine zemljine kore koja svojom pozicijom stvara zračne snimke. Pozitivnim potenciranjem te udaljenosti do 10²⁴ m – zumautanjem – dobivamo perspektivu velikoga prostornog mjerila, a koje možemo vizualno prevesti s obzirom na trenutačna istraživanja o granicama i ogromnosti svemira. Brzina od jedne potencije desetice svakih 10 sekundi, kao još jedna pravilna varijabla kojom je i sam film oblikovan, proširuje naše razumijevanje mjerila kroz vrijeme da bismo na kraju tu ekstremnu krajnju udaljenost u filmu razumjeli i kao vrijeme od 100 milijuna svjetlosnih godina koje je potrebno za postizanje te udaljenosti. Vraćamo se na početnu točku udaljenosti od jednog metra, na piknik muškarca i žene na prostirki u parku u Chicagu. Započinje negativno potenciranje broja 10 – zumiranje, gdje putanjom originalne brzine prodiremo sve dublje kroz čovjekovu kožu u njegove sastavne dijelove, do najmanje čestice u protonu ugljikova atoma kao najdublje znanstveno otkriće tog perioda i koju je film uspio vizualno prevesti. Ona je precizirana kao udaljenosti od 10^-16 m. Taj kratki film osnovni je medijski zapis za studente na Urbanim studijima u Rijeci.

Ako pokušamo uhvatiti disciplinsku matricu u nacionalnom kontekstu, urbani studiji kao posebno područje nisu uopće klasificirani unutar Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, a službeno su registrirani u umjetničkom interdisciplinarnom području znanosti i umjetnosti. U Pravilniku o znanstvenim i interdisciplinarnim područjima, poljima i granama te umjetničkom području, poljima i granama ta je registracija objašnjena kao ona koja se može utvrditi samo načelno⁸. To znači da su mogućnosti kombinacija i varijacija znanstvenoga i umjetničkoga neograničene, ali nužne te da dokaz o njihovu utvrđivanju ostaje na općoj razini. U stvarnosti to znači da je kurikulum svakog kolegija prožet znanstvenim i umjetničkim poljima, da je mogućnost promjene same nastave omogućena dok god se drži osnovnoga utvrđenog načela nekog kolegija zapisanoga u akreditacijskom dokumentu. Odjednom se otvara prostor kontinuiranog unaprjeđenja nastavnog programa unutar jednoga krutog normativnog sustava, pukotina koja prima neizvjesnosti i „manje definirane“ elemente. To podrazumijeva da nastavnici moraju zajednički stvarati kombinacije i varijable podučavanja i da ustaljena praksa dijeljena na katedre kao načina organizacije svih samostalnih sastavnica nije moguća. Interdisciplinarnost, kolektivni rad i nužnost dijaloga uvjeti su za provedbu studijskog programa i nastavnike koji ga provode i prevode studentima. Odjednom se forma i sadržaj poklapaju značenjski i dosljedno, nisu samo prepisani pojmovi ili potencijalno lažne forme.

Većina urbanih studija na svijetu ostaje samo u interdisciplinarnim znanstvenim područjima gdje udaljenost znanstvenika od primjenjivog i praktičnog znanja i djelovanja postaje sve veća. Urbani studiji u Rijeci umjetničkim područjem zauzimaju stav da urbane probleme koje izučavamo moramo znati i prevesti u praksu, bilo kroz praktično rješenje i primjenjivu metodologiju koja je u svojoj ideji vođena projektiranjem. Ako se vratimo na Bas van Heurovo istraživanje s početka teksta, jedan od zaključaka koji se u njegovoj analizi pokazao također relevantnim jest da prekomjerna produkcija znanstvenih članaka i istraživanja o kojima ovisi znanstveno napredovanje radi pritisak na akademsku zajednicu, što kritično udaljuje urbane studije od stvarnosti i zadržava ih u području teoretiziranja. Kompleksnost današnjeg svijeta koji se materijalizira u prostoru traži različita disciplinska znanja i različite pristupe. Čiste i ekskluzivne discipline jedna su od repetitivnih grešaka koje znanju ne dopuštaju da se producira sa svrhom i da cirkulira nesmetano u uvjetima koji su većinom neidealni, ako ne i samo neidealni. Sve su češće kritike zastarjelih pedagoških modela. Njih kvantificiraju norme, akreditacije i standardi bez mogućnosti razvitka što je i razlog zašto je edukacija u krizi. Nepoznavanje sustava i zauzimanje stava da se sustav ne tiče nas kao nastavnika drugi je razlog te krize, kao i druga strana kojom je zahvaćamo. Rješenje je vrlo jednostavno: kurikulum se mora projektirati s razumijevanjem.

KAKO, ŠTO I TKO SU URBANI STUDIJI U RIJECI?

These are the voyages of the starship Enterprise. Its continuing mission: to explore strange new worlds; to seek out new life and new civilizations; to boldly go where no man has gone before!⁹

Ovaj vremensko-prostorni kontekst i obvezujuća institucijska forma usmjerili su studijski program Urbanih studija Sveučilišta u Rijeci i način na koji se oni izvode u nastavi. Nastavni program može se opisati kao studijski put kojim student od prvog dana formira svoj individualni završni rad nadograđujući ga do samog kraja u tri semestra. Nastava se prilagođava studentima svake generacije individualno i generacijski. Tematski okviri, različiti za svaku generaciju, također oblikuju različitost izvedbe nastave. Nakon svake završene generacije studenti evaluiraju studijski program, koji potom ide na reviziju u svrhu poboljšanja.

Osim završnoga individualnog rada, studenti osmišljavaju i grupni rad u nekom obliku prezentacije u javnom prostoru. On može sezati od manifesta, organizacije simpozija, grupne izložbe ili javnoga zagovaračkog procesa.

Tijekom prvog semestra studenti se upoznaju s osnovnim pojmovima, konceptima te istraživanjima iz područja arhitektonskog projektiranja, prostornog i strateškog planiranja, umjetničkih i znanstvenih metodologija primjenjivih u praksi, povijesti i teorije arhitekture 20. i 21. stoljeća, političke filozofije fokusirane na pravednost u gradu te povijest umjetnosti, zaštite kulturne i prirodne baštine te iz tehničkog područja hidrologije i urbane mobilnosti. Drugi semestar provodi se u grupnim metodološkim radionicama i aktivnim diskusijama s čitanjima. Studenti treniraju različite projektiranjem vođene metodologije koje kombiniraju znanstvena i umjetnička područja te se savladavaju znanja komunikacije projekta i dizajna sustava. Studijsko putovanje dio je terenskog istraživanja, kao i posjet Venecijanskom bijenalu arhitekture gdje prisustvuju najrelevantnijoj globalnoj areni suvremenih ideja u i o prostoru. Treći semestar posvećen je mentoriranju završnoga individualnog i vođenoga grupnog rada.

Studijski put jedne generacije počinje sa zadatkom koji studenti prezentiraju prvi dan nastave odabranim pojmom kojim bi se htjeli baviti tijekom studija i koji reflektira tematski okvir, vizualizaciju tog pojma i jednu referencu koja ga adresira u individualno odabranoj medijskoj formi. Pojam u sljedećoj fazi prerasta u širi tematski okvir koji se u daljnjim koracima oblikuje kao finalna i jasno artikulirana tema završnog rada te nakon trećeg semestra kao završni rad, koji uz znanstveno-analitički dio obvezno ima i umjetnički prijevod, tj. projektni dio. Taj dio ovisi najviše o disciplinskom području, profesionalnoj ekspertizi i poziciji svakog studenta. Raspon formi projekta je širok, od atlasa kao kolekcije različitih fenomena, preko konkretnoga arhitektonskog rješenja, strateških smjernica, spekulativnog scenarija do modela participativnih akcija.

Temat prve generacije studenata, koje zovemo i pionirima pedagoškog eksperimenta, pod nazivom „Žilavi Kampus“ temeljio se na studiji slučaja prostora Kampusa na Trsatu. Istraživao je koncept prostorne žilavosti prevodeći znanje stečeno istraživanjem u metodu, alat ili čak prostornu formu vođenu projektiranjem. Žilavost je pojam koji smo na Urbanim studijima slobodno prisvojili kao naš subjektivni odabir jednoga od mogućih prijevoda engleske riječi resilience. Žilavost odgovara pojmu „ekološke otpornosti“ koju je uveo biolog i istraživač ekosustava C. S. Holling te koju je opisao kao „sposobnost ekosustava da apsorbira i koristi ili čak preobrati poremećaje u korist.“¹⁰ Od pandemijske 2020. godine korištenje pojma otpornosti toliko se povećala da je pretvorena u glavni cilj kojem naš društveno-ekološki razvoj teži kako bismo bili spremni na buduće poremećaje. Sveučilišni Kampus obuhvaća teritorij čiji je razvoj opterećen kratkoročnim planiranjem, stalnim promjenama potreba studenata i svojim lokacijsko-topografskim ograničenjima kao što su snažni udari bure, veliki nagib terena i primorski krš. Nedovršen i monofunkcionalan plan zastarjeli je zapis prošlih modernističkih aspiracija koje je tijekom vremena preuzela divlja i spontano nastala priroda, te koji na dijelovima pokazuje slojeve preparirane i zapuštene infrastrukture prošlosti prije Kampusa. To stanje uzeto je kao početno gdje se studente poticalo na odgovoran dijalog sa zatečenim i imaginaciju otvorenoga i dinamičnoga prostornog sustava smislene budućnosti gradskog sveučilišta. U sklopu tog temata studenti su radili na temama razgovora o Kampusu, žilavosti imovinsko-pravnih odnosa, strategije participacije putem AI alata, kao i na simbiotskom habitusu, potencijalima rubova, interdisciplinarnosti podzemlja, spekulativnim sadržajima gradskih sveučilišnih prostora te arhitektonsko-urbanističkoj revitalizaciji Sušaka.

Druga generacija studenata, koja u trenutku nastajanja ovog teksta završava grupni rad kao javni simpozij, kontekstualizirala je svoje radove pod tematom naziva „Budućnost vodenih svjetova“. Taj temat prepoznaje priliku trenutka u kojem je Rijeka proglašena lukom od velike gospodarske i strateške važnosti u formiranju dinamike i logistike globalnog svijeta i afirmira teritorij riječke luke i kvarnerskog akvatorija kao potencijal za budući razvoj grada. Viziju budućnosti grada Rijeke 2050. studenti će imaginirati iz pozicije mora i morske obale, Rječine i obale rijeke ili pak Mrtvog kanala kao infrastrukturnog elementa koji kreira kopnenu Deltu do rujna 2026. godine.

Odgovori na postavljena pitanja iz naslova nisu jednoznačni jer je nastava svake generacije jedinstvena. Faktor koji možda najviše utječe na tu različitost i specifičnost studija u Rijeci je u odgovoru na pitanje TKO su Urbani studiji u Rijeci. Ljudi koji su ovom kurikulumu doprinijeli od ideje do provedbe u različitim vremenskim periodima njegova formiranja te u različitim ulogama, kronološkim redoslijedom su: Snježana Prijić-Samaržija, Sanja Barić, Marta Žuvić, Vedran Mimica, Saša Žanko, Idis Turato, Maroje Mrduljaš, Luka Skansi, Renato Stanković, Morana Matković, Iva Kelentrić, Ida Križaj Leko, Ivana Katurić, Filip Pračić, Josipa Laklija, Jana Čulek, Leo Modrčin, Aleksandra Deluka-Tibljaš, Barbara Karleuša, Nebojša Zelič, Emil Jurcan, Marko-Luka Zubčić, Branka Cvjetičanin, Špela Hudnik i dr. Kao sukreatore i najznačajniji korektiv putem evaluacije nemoguće je izostaviti studente. Doprinos u nastavi prve generacije dali su: Ana Kliman, Ines Marasović, Eva Mlinar, Iva Peručić, Mirta Stipeč, Ana-Marija Vašiček, Dorian Vujnović i Mateo Zonta, a u nastavi druge, još aktivne generacije daju: Tomislava Blatnik, Heda Čabrijan, Darija Dobrila, Marin Nižić, Ana Orlić, Bruno Stemberger, Sara Stojaković, Branka Tokić, Sanjin Vranković, Valentina Vujnović i Borna Žganec.

Kurikulum koji nastaje iz procesa te se kontinuirano dorađuje kao odgovor na aktualne izazove te koji želi biti relevantan u vremenu u kojem se provodi jedini je fiksni okvir kojeg se Urbani studiji u Rijeci drže. U duhu toga, teško je sročiti jednu završnu rečenicu ovoga, samo jednoga od mogućih zapisa o Urbanim studijima u Rijeci. Ovaj tekst zato završava citiranom frazom s početka 19. stoljeća: „To be continued…“¹¹

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.