S tugom javljamo da nas je napustio voljeni kolega i uvaženi arhitekt, urbanist i prostorni planer Neven Kovačević (Stari Grad, 7. svibnja 1928. – Zagreb, 14. travnja 2020.)
Pisati in memoriam o arhitektonskom dignitetu Nevena Kovačevića hrvatskog arhitekta, urbanista i prostornog planera nije moguće bez sjećanja na njegove prozračne akvarele. Za razumijevanje ostavštine i rada izuzetno je važno sagledavanje okruženja u kome je stvarao, kao i osjetljivost kojom je pristupao rješavanju pojedinih zadataka. Njegova plemenitost i dobrota davali su mu dodatnu snagu i poticaj u mnogim situacijama.
Neven Kovačević, rođen je 7. svibnja 1928. u Starom Gradu na otoku Hvaru, a diplomirao je 1959. godine na Arhitektonskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je jedan od vrsnih hrvatskih urbanista i autor niza prostornih planova koji su obilježili razvoj u mnogim dijelovima bivše države. Od 1961. godine posvetio se urbanističkomu i prostornomu planiranju gdje je značajan doprinos dao kao voditelj tima Urbanističkog instituta SR Hrvatske za izradu programske, arhitektonske, urbanističke i druge dokumentacije za izgradnju naselja u kome uz njega djeluju i drugi zapaženi hrvatski urbanisti (Matijević, Villi, Cimerman, Blažević). Jedan od prvih velikih planova na kome je sustavno radio bi je Regionalni plan Istre, 1963/67. godine na koji se nadovezuju Generalni planovi grada Poreča 1966. godine kao i Vrsara 1967. godine. Djelovanje u Istri obilježio je i kao jedan je od pokretača izgradnje prvoga turističko-stambenoga grada na Jadranu, Červar-Porata kraj Poreča. Kao vrsni urbanist u okviru UN-ovog projekta za južni Jadran 1967/69. godine radi na programu dugoročnog razvitka i planu prostornog uređenja jadranskog područja gdje sudjeluje u izradi Regionalnoga prostornog plana južnog Jadrana. Kasnije sudjeluje u izradi Generalnog urbanističkoga plana Dubrovnika i projekta turističkoga kompleksa Babin kuk 1967/69. godine. Od 1973. do 1985. bio je direktor Urbanističkog instituta SR Hrvatske.
Nadalje, bio je članom mnogih ocjenjivačkih sudova, od kojih se može izdvojiti natječaji za obnovu ulica i urbanističkih rješenja trgova u Zagrebu, hotela u Dubrovniku i Makarskoj, terminala u Dubrovniku, urbanističko-arhitektonskog rješenja centra Banje Luke i dr.
Nizu zapaženih radova koji su označili drugu polovinu dvadesetog stoljeća na domaćoj sceni kojim je unaprijedio djelovanje struke treba dodati i društveni angažman – u vremenu od 1972. do 1976. godine bio je predsjednik Saveza arhitekata Hrvatske i predsjednik zajednice Saveza arhitekata Jugoslavije od 1973. do 1975. godine.
Od 1983. godine bio je član Međunarodnog saveza gradskog i regionalnog planiranja. Od značajnijih natječaja na kojima odnosi nagradu može se izdvojiti nagrada na natječaju za Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu (s Glunčić i Potočnjak), kao i nagrada na natječaju za turističku zonu Pical u Poreču, zajedno sa skupinom autora.
Osim arhitekture rad mu je obilježen umjetničkim stvaranjem, neponovljivim prozračnim akvarelima, a gorljivo se zalagao i za neke stvari koje u vremenu u kojem je djelovao nisu bile “mainstream”… Zalagao se za primjenu zaštite okoliša kao bitnog čimbenika za podizanje kvalitete života, pa je tako između ostalog organizirao lokalne političare iz Poreča i Vrsara da uđu u čamce i privolio ih da iz morske perspektive sagledaju obalu i postojeće zgrade s ciljem postizanja najboljih vizura grada i urbanističkih rješenja na kojima se tada radilo.
Ostavio nam je i mnogobrojne stručne članke o hrvatskim urbanističkim problemima koje je dugi niz godina objavljivao u stručnom tisku, a zalagao se i za uvođenje urbanizma kao predmeta na ekonomskom fakultetu kao bitnog faktora u razvoju gospodarstva i sprečavanja devastacije prostora.
A priča o Nevenu Kovačeviću može se završiti jednom od njegovih slika – uživao je u slikanju i ovo je jedan od njegovih zadnjih radova.
doc.dr.sc. Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Zagreb, 15. travnja 2020.
