In memoriam: Katja Marasović (1961.–2026.)

Arhitektica prof. dr. sc. Katja Marasović rođena je 13. studenoga 1961. u Splitu, gradu kojemu je ostala trajno profesionalno i životno posvećena. Bila je jedna od najistaknutijih žena hrvatske arhitekture u području istraživanja i zaštite graditeljskog naslijeđa, prepoznata po stručnosti, ustrajnosti i iznimnoj sposobnosti povezivanja znanstvenog rada s neposrednim iskustvom prostora i baštine.

Studij arhitekture završila je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala, magistrirala i doktorirala, a svoj je profesionalni put od početka usmjerila istraživanju i očuvanju povijesne arhitekture. Nakon rada u Zavodu za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, djelovanje je nastavila u Mediteranskom centru za graditeljsko naslijeđe, kojemu je bila i voditeljica. U edukacijski rad ulazi kao asistentica prof. dr. sc. Ivane Šverko na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a od 2004. predaje na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, gdje vodi Katedru za graditeljsko naslijeđe.

Svoj znanstveni i stručni rad posvetila je ponajprije Dioklecijanovoj palači, povijesnoj jezgri Splita te fortifikacijskoj arhitekturi Dalmacije. Posebno mjesto u njezinu radu zauzimaju Kaštela, čije je dugogodišnje istraživanje zaokružila monografijom Kaštelanski kašteli, objavljenom krajem 2025. godine.

Katja Marasović bila je prije svega praktična istraživačica koja je znanstvenu analizu uvijek povezivala s terenskim radom i konkretnim prostorom. Smatrala je da arhiv nije ekskluzivno mjesto individualne interpretacije nego početak dijeljenja i zajedničkog razumijevanja baštine. U tom je smislu imala i posebnu ulogu svojevrsne čuvarice velikoga arhiva obitelji Marasović. Kao kći prof. dr. sc. Jerka Marasovića naslijedila je bogatu dokumentaciju vezanu uz istraživanja Dioklecijanove palače i dalmatinske baštine, ali ju nikada nije doživljavala kao privatno vlasništvo. Nesebično ju je stavljala na raspolaganje kolegama, istraživačima i studentima, uvjerena da se znanje ostvaruje tek kada se dijeli i kritički tumači. Posebno se pamti njezina otvorenost prema mlađim kolegama i spremnost da svoje iskustvo pretvori u poticaj drugima. Time je dosljedno živjela načela otvorene znanosti.

Izgraditi vlastiti profesionalni identitet uz snažnu obiteljsku tradiciju u istome području nije bilo jednostavno, no Katja Marasović oblikovala ga je na osobit način dobrotom, solidarnošću i neposrednošću. Upravo je ta naglašena ljudska dimenzija njezina djelovanja, sposobnost povezivanja ljudi i stvaranja suradničkog okruženja, ostavila dubok trag među kolegama i studentima.

Bila je članica brojnih domaćih i međunarodnih strukovnih udruženja iz područja arhitekture i zaštite graditeljskog naslijeđa: Društva arhitekata Splita, Hrvatske komore arhitekata, međunarodnih organizacija Frontinus i ASMOSIA, čija je bila članica izvršnog odbora. Od 2020. do 2025. obnašala je dužnost potpredsjednice hrvatskog ICOMOS-a, a od 2020. bila je članica suradnica Hrvatske akademije tehničkih znanosti. Usavršavala se u Italiji (École Française de Rome), Francuskoj (CNRS, Aix-en-Provence) i Sjedinjenim Američkim Državama (National Park Service, Silver Spring). Objavila je sedam uredničkih knjiga, deset poglavlja u knjigama te pedesetak znanstvenih i stručnih radova, sudjelovala na brojnim međunarodnim skupovima.

Napustila nas je nedugo nakon što je objavila monografiju Kaštelanski kašteli. Nisam mogla doći na predstavljanje u prepunom kulturnom centru u Kaštel Lukšiću, a ona mi je napisala: „Predstavljanje je bilo čarobno. Baš sam zadovoljna.“ U toj kratkoj poruci sažeto je mnogo toga o njoj. Obljubljenost u široj kulturnoj zajednici, jednostavnost, radost postignuća i unutarnji mir nakon dugog, upornog rada. Prerano je otišla, a tako mnogo ostavila: znanstveni i stručni trag u baštini kojoj je služila, te još trajniji trag u ljudima s kojima je znanje dijelila.

Ana Šverko

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.