In memoriam Igor Galović (1972. – 2024.)

S tugom javljamo da nas je iznenada i prerano, u pedeset i drugoj godini života napustio arhitekt Igor Galović. Opraštamo se pismom kojeg mu upućuju Hrvoje Bakran i Damir Mioč u ime svih prijatelja, poznanika, suradnika i arhitektonske zajednice.

Još kao student, isticao si se svojim promišljanjima o prostoru, konceptima i razradama različitih projektnih zadataka i prostornih izazova. Bio si jedan od onih čija je priča imala smisla u ideji, na papiru i u arhitektonskom detalju istovremeno. Pamtimo tvoje prve natječaje i „borbe“ da arhitektonsku misao preneseš u svjetlo arhitektonskog crteža razrađenog do detalja, i to sve uz ogromnu količinu humora. Prostor si shvaćao kao društvenu kategoriju i volio si djelovati u društvu i raspravljati o problemima i mogućim rješenjima. Nakon studija nastavio si suradnju na projektima i studijama u Gradskom zavodu za planiranje razvoja Grada i kao suvlasnik u uredu Urbane tehnike.

Još od studentskih dana bio si u vezi punoj ljubavi s Ivanom i zajedno ste prolazili kroz privatni i profesionalni život u neraskidivoj simbiozi. Tvoj zajednički rad sa suprugom, koja ti je vjerojatno bila najbliži kritičar i saveznik, dodao je slojeve dubine vašim djelima. Zajednička strast prema arhitekturi očitovala se u projektima koji su bili više od prostih građevina – bili su to prostori gdje su se ljudi susretali, radili i živjeli. Izabrao si život u Sesvetama gdje si, zajedno s Ivanom, kroz projektni ured Crtkano vodio privatnu praksu arhitekta među „narodom“ i u krugu svoje obitelji. Kao poticaj i podrška Tonki i Bartolu, svojoj voljenoj djeci, širinom svojeg razmišljanja prelazio bi van konvencionalne arhitekture, dajući i njima poticaj za autonomni razvoj kao osoba. Često bih dolazeći u posjete kod tebe sretao ljude koji su došli zatražiti mišljenje o „svojoj situaciji“ i savjet što im je činiti.

Često bismo komentirali kako radimo posao i arhitekta i odvjetnika i psihijatra u jednom. Pravi „renaissance man“ tranzicijskog doba, zar ne! Taj koncept lokalnog provodio si opet s puno pažnje i osjećaja za „genius loci“. Svi ti „mali“ projekti bili su sazdani od univerzalnih arhitektonskih ideja, prilagođenih ljudima i mjestu nastanka. Svaki detalj je promišljan kao novi samostalni projekt i uvijek je doveden do samog kraja tvojim upornim radom i prisustvom u svakom trenutku razvoja projekta do zadnjeg izvedbenog detalja. Tvoja posvećenost i strast prema arhitekturi oblikovali su našu zajednicu na poseban način. Tvoja izražena kreativnost nije samo stvarala zgrade, već je stvarala prostore ispunjene životom i smislom. Svaki detalj projekata odražavao je pažljivo promišljenu viziju, sjajno balansirajući funkcionalnost s estetikom.

Napustio si nas prerano dragi prijatelju.

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.