Hotel Lone svojim je cjelovitim pristupom jedinstveno djelo u hrvatskoj turističkoj izgradnji u posljednja dva desetljeća. Referirajući se na paradigmatski Y-tlocrt Planićeva hotela na Sljemenu, razvijenog prema pomno uravnoteženim odnosima unutarnjih i vanjskih silnica, autori uspostavljaju analogno kvalitetan i pažljiv dijalog prema zatečenom vrijednom pejzažnom okviru, kao i prema postojećem hotelu “Eden” arhitekta Miroslava Begovića. Preuzeta tlocrtna morfologija ujedno omogućava i racionalan raspored smještajnih jedinica uz optimalan odnos prema okolnoj vegetaciji i vizurama. Fluidni i rastvoreni vertikalni hall pritom objedinjuje razvedene stacionarne krakove, te u horizontalnom i vertikalnom smislu postaje njihovo stjecište i žarište, odnosno svojevrsno prostorno “srce” hotela, ostvarujući tako osjećaj prostornog jedinstva građevine kao i prožetost s okolnom prirodom. Svojevrsna “nekomponiranost” i razvedenost hotela kao ishod prihvaćanja vanjskih i unutarnjih danosti oblikovno je modificirana te zaogrnuta u jedinstvenu cjelinu kontinuiranim zaobljenim oblikovanjem. Izbjegavajući uobičajenu banalnost oblikovanja hotelskih struktura ovo djelo primjenjuje naglašene horizontale lođa smještene ispred smještajnih jedinica, te na taj način stvara izražajno specifičan i snažan arhitektonski volumen, a istodobno pruža i posebnu kvalitetu samim sobama. Cjelovitost i oblikovnu promišljenost djela upotpunjuje i posebno dizajniran interijer i oprema, primijenjene umjetničke instalacije, uz besprijekornu arhitektonsku oblikovnu i funkcionalnu realizaciju. Iz svega navedenog posve je neupitno da se ovdje radi o jedinstvenom djelu u recentnoj turističkoj izgradnji kod nas, koje u arhitektonskom postupku i kreativnoj reakciji podjednako vješto koristi dobre primjere visoke tradicije naše hotelske izgradnje iz prošlosti, ali istodobno stvara i njihov suvereni suvremeni pandan u novom prisnom dijalogu umjetničkog, arhitektonskog i pejzažnog.