„Žalim čovjeka koji će putovanje od dana do Beershebe provesti kukajući, 'sve sama gȍlēt' – tako i jest, a takav je i čitav svijet onomu koji ne njeguje njegove plodove,“ kreće Sentimentalno putovanje Laurencea Sterna (1768.). Izložbu čine dvije grupe predmeta – lijepi izvorni crteži Vladimira Turine, začudni i neobični projekti stadiona Dinamo i drugih „sportskih“ građevina, te raznorodni, više, manje ili nimalo „arhitektonski“ predmeti otkriveni za ovu prigodu. Mnoštvo stvari trebalo je postaviti unutar baroknog krovišta izražajne konstrukcije koja dugi prostor reže u osni niz prostorija bez pregrada. Krovište smo podijelili u tri dijela. Rubno smo između konstruktivnih elemenata ovjesili velike bijele panele za projekte stadiona nasuprot projektima drugih građevina. Sredinom, između središnjih stupova konstrukcije, sagradili smo niz Dinamo–modrih paviljona projektiranih prema izloženim predmetima tako da u neke paviljone treba ući, pored nekih ili kroz njih proći. Dvorište muzeja obojili smo plavim svjetlom, a kao uvod izložbe otkrili stubište koje iz stalnog postava vodi uz Popov toranj. Posebno zanimljiv dio izložbe je projekcija dijapozitiva koje je profesor Turina koristio na predavanjima, vrlo sugestivne crno-bijele slike. Kamen, drvo, olovo, beton i kupe, krovovi, stupovi, grede, arhitravi, apside, kupole, tornjevi i šiljci, krugovi, trokuti, pravokutnici i kvadrati, kuće, brodovi, planine, rijeke i more, ljudi. Skoro sve te slike su njegove vlastite fotografije, ali jedna sigurno nije. Na njoj je neka čudna letjelica, tajnovita stvar preslikana iz nekoga francuskog časopisa. Svako putovanje uključuje neko prijevozno sredstvo. Pa doista treba žaliti onoga koji će proći pored sentimentalnog putovanja profesora Turine, a da ga ne dirne ni jedna od njegovih slika.