Suburbana aglomeracija Kaštelira kao kontekstualni okvir projekta u zadnjem desetljeću od primarno ruralne cjeline orijentira se novom vidu turističke ponude kuća za odmor. Transformacija popraćena neadekvatnom urbanističkom praksom te izgradnjom vođenom brzinom, omjerom cijene/kvadratu, upitnim oblikovnim jezikom, potiče sumnju spram budućeg izgrađenog okruženja, koji bi mogao ugroziti kvalitetu življenja i korištenja objekta. Analiza konteksta rezultira introvertiranim objektom sačinjenim od niza periferno postavljenih funkcionalni volumena, inspiriranim istarskim stacijama koje su sačinjene od niza malih volumena individualnih namjena. Takva dispozicija dala je mogućnost smještaja intimnijih i vanjskih sadržaja poput  bazena i jacuzzija te niz vanjskih prostora unutar korpusa objekta, zaštićenih od vanjskih pogleda. Funkcionalna dispozicija gradira prolaskom kroz objekt od zajedničkih prostora blagovanja, dnevnoga boravka do intimnih prostora spavaćih soba i wellnessa. Kompozicija volumena, gotovo u potpunosti ostakljenih na unutrašnjost, interijeru daje dinamične vizure koje su dirigirane monolitnim volumenima, odsjajem vode, prodiranjem svjetla, kretanjem sjena. Ritmičkim nizanjem bijelih volumena oko vodene površine stvorena je cjelina bez jasne granice otvorenog i zatvorenog prostora.