Obiteljska kuća peteročlane obitelji na zagrebačkom Pantovčaku koncipirana je kao hibrid prizemne atrijske kuće i izdužene arhetipske lamele. Volumenski pomak vješto stvara prostornu kompoziciju i podcrtava njene planove. Vernakularni citat samo je naznaka suvremenom hiperponiranju prostornih događanja i različitih kadriranja vanjskoga i unutarnjega u jedinstveni okvir od masivnoga ciglenog pletiva nošen bakrenom lamelom. Ta prividna prizemna introverzija obuhvaća dnevne prostore organizirane oko niza servisnih blokova i orijentirane na vlastiti mikrosvijet južnoga dvorišta obrubljenog bazenom. Prirodni pad terena praćen je kaskadnim tretiranjem partera čime dobivamo raznovrsne kadrove, vizure i visine prizemnih prostorija, koje su u dijalogu s difuzno uokvirenim atrijem. Bakrena lamela kata natkriva ulazni prostor i proteže se na istočni dio parcele gdje zabat lamele uokviruje horizontalni ostakljeni otvor kao svjedok pogleda na panoramu grada, dok zabat na zapadnom dijelu lamele uokviruje vertikalni otvor kao voajer ulice Pantovčak. Geometrija tih otvora proizlazi iz funkcije događanja i ugođaja. Linearno nizanje dječjih soba(svojevrsni loftovi) u lameli počinje bibliotekom, višenamjenskim prostorom i poprečnim stubištem, a završava roditeljskom sobom konzolno naslonjenom na masivno cigleno pletivo prizemlja, olakšano otvorom atrija i boravka. Tretman otvora i vješto komponiranje tekstura oplošja još jednom nas podsjeća na značenje uloge zida kao čuvara priča o životu ovoga doma.