Nekadašnja konjušnica dvorca Livadić, opterećena naknadnim pregradnjama, s vremenom je izgubila prostornu istinitost. Prostor je u vlasništvu Grada Samobora, a od 1997. godine koristi ga Samoborska vinarsko-vinogradarska udruga. U gradu s jakom vinskom i obrtničkom tradicijom nije postojao jedinstven prostor u kojem se vina i lokalni proizvodi mogu predstaviti, kušati i razumjeti.

Projekt je nastao iz stvarne potrebe: brojni mali vinari nemaju infrastrukturu za prezentaciju, edukaciju i zajednički iskorak. Novi prostor zamišljen je kao suvremena butik-vinarija i gradska vinoteka — mjesto susreta gospodarstva, kulture i turizma.

Zadatak je bio slojevit: obnoviti izvorni volumen uklanjanjem nosivog zida i iz njega razviti suvremeni, multifunkcionalni prostor. Sve ostale smjernice proizašle su iz lokalnog konteksta i tipologije: terakota, gruba žbuka, akustički tretirani svodovi, zadržani bravarski elementi i nova rasvjeta oblikuju dijalog starog i novog.

Prostor je fleksibilan i transformativan — prilagodljiv degustacijama, edukacijama, ocjenjivanjima vina i gradskim događanjima. Konzervatorski respektirano pročelje, suzdržani novi zahvati i detalji poput brente u niši stvaraju ambijent koji istodobno zadržava toplinu i jasno komunicira suvremenost.

Reakcija vinara potvrdila je cilj projekta: nastao je prvi arhitektonski konzistentan prostor posvećen vinskoj kulturi Samobora — mjesto identiteta, zajedništva i budućeg razvoja.