Ulica Tina Ujevića jedina je lokacija u gradu koja je obilježila odrastanje baš sve pločanske djece. U njoj su smještene obje gradske škole, osnovna i srednja, jedna pored druge.
Istovremeno, jedna od najopterećenijih prometnica u gradu dugo je godina bila sve samo ne dječja i pješačka. Deniveliranim prostorom, stisnutim između zgrada, u potpunosti su dominirale sve vrste vozila, ne ostavljajući ni minimum slobodnog prostora u neposrednoj blizini škole.  
Nažalost, projekt Školskog trga nije primjer „potpunog osvajanja“ javnog prostora za pješake, obzirom da u fazi intervencije nije bilo mogućnosti potpunog ukidanja kolnog prometa. Projektom se pruža svojevrsno tranzicijsko rješenje istovremenog korištenja od strane svih sudionika, gdje se infrastrukturnim rješenjem i manjom intervencijom ostvaruju veliki pomaci u definiranju i korištenju javnog prostora.
Zona obuhvata je nešto šira, što je omogućilo balansiranje između krajnosti. Površina Školskog trga formirana je dodavanjem manjih zona prometnice i neiskorištene površine u neposrednoj blizini te visinskim povezivanjem prostora uz dodatno oblikovno zaokruživanje obuhvata. Na ovaj je način osigurana površina za kraće ili duže zadržavanje prvenstveno školske djece, dok je parking većim dijelom izbačen van obuhvata.
Projekt se poigrava klasičnom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom, preslagujući predefinirane elemente unutar vrlo strogih parametara prometnih pravila, uz korištenje standardnih cestovnih boja. Naglasak je stavljen na preglednost, vidljivost i maksimalnu sigurnost na prometnom dijelu trga, usporavajući ga svim dostupnim elementima, uz dodatno olakšavanje kretanja osobama iz najugroženijih društvenih skupina. Ustaljeni elementi signalizacije i boje osiguravaju dugotrajnost rješenja te pojednostavljuju održavanje.   
Projekt Školskog trga na vrlo direktan način osvaja javni prostor za pješake te im daje jasan prioritet, pogotovo na dijelu prometnice gdje su najranjiviji sudionici u prometu.