Prostor tržnice i ribarnice u Biogradu bio je zapušten i relativno nepoznat gostima grada, sakriven uličnom zgradom ribarnice, bez značajnijeg vizualnog kontakta s ulicom gdje su prilazi do tržnice bili uski i neprimjetni.

Ovim projektnim rješenjem nastojalo se tržnicu integrirati u urbani prostor stoga se predložilo uklanjanjanje postojeće zgrade ribarnice. Tržnica se na taj način povezuje s gradskim tkivom, a posjetitelji pozivaju na interakciju i istraživanje ponude.

Nova zgrada ribarnice premješta se u dubinu parcele, a njena staklena struktura elipsastog tlocrta omogućava lakšu cirkulaciju pješačkih tokova. Svojom pojavnošću daje naznaku sadržaja kojeg udomljuje. Neugledan i higijenski neprikladan prostor ribarnice zamjenjuje se suvremenim prostorom.

Zajednička nadstrešnica čitavog obuhvata se precizno uglavljuje između postojećih zgrada i poput zakrpe popunjava prazninu čiji oblik poprima. Zatečena kakofonija boja, natpisa i različitih intervencija uravnotežava se čeličnom konstrukcijom bijele boje. Pažljivo planirana nadstrešnica sadržava sustav odvodnje oborinskih voda, njen presjek omogućava prirodno provjetravanje, a obloga pločama od polikarbonata daje dovoljno prirodnog osvjetljenja, dok ujedno štiti od UV zraka i stvara sjenu. Osim toga, ugodnost mikroklime postiže se cirkulacijom zraka pospješenom ventilatorima. Stupovi s vutama koji nose nadstrešnicu ujedno su i rasvjetna tijela čime se ostvario dojam njenog lebdenja.

Oprema tržnice je mobilna i omogućuje jednostavne promjene u rasporedu i prilagodbe za različite prodajne i izložbene potrebe. Fleksibilnost korištenja prostora omogućuje tržnici da postane dinamičan prostor koji može po potrebi udomiti razne manifestacije, stvarajući novi živahni gradski ambijent.