Neuspio ostakljeni krov nad unutarnjim atrijem (nad bivšim dvorištem) procurio je te bi popravci ili zamjena bili tehnički krajnje upitni. Stoga smo, nakon detaljne analize prostornog kompleksa koji čini Gavellu, a čiji smo recentni oblik dočekali nakon preuređenja, redom, Rašice, Mutnjakovića, Lončarića i Weinera, zaključili kako će dodatak prostornog „parazita“, male kazališne dvorane nad atrijem, doprinijeti prostornom i funkcionalnom ozdravljenju kazališta, a niti malo neće naštetiti bloku.

Prijedlog rekonstrukcije obuhvaća nadogradnju male dvorane za manje predstave (120 osoba) koja je i u funkciji pokusnog prostora velike dvorane, a oblik slijede prostorne datosti te je određen i zahtjevima prostorne akustike dvorane.

Pod male dvorane projektiran je u nivou poda galerije velike dvorane.

Volumen male dvorane zapadnom je stranom oslonjen na zgradu kazališta na način da istočno dvorišno pročelje kazališta sa središnjim rizalitom i arkadurom ostaje u potpunosti očuvano i prisutno kao element interijera atrija i male dvorane.

Zona ispod poda male dvorane uz sjeverni i južni bočni zid atrija koristi se kao tehnička etaža i propadalište.

Glavni pristup maloj dvorani zadržan je preko postojećeg stubišta galerije velike dvorane. Svi ostali pomoćni prostori (soba scenskih radnika, servisi, sanitarije) smješteni su u bočnim nadogradnjama koje su fizički vezane na postojeće kazalište kako bi se omogućilo korištenje postojeće infrastrukture kazališta.

Preuređenjem je unutarnji atrij kazališta rekonstruiran u svemu prema zahtjevima konzervatora zadržavanjem u zatečenom obliku. Transformacija je postignuta monokromnom obradom zidova i stropa tamnoplavom bojom i dodavanjem potrebne infrastrukture (zvuk i svjetlo) čime je omogućeno korištenje atrija kao treće kazališne scene.