Kampiranje u turističkom smislu eksploatira ljudsku potrebu za direktnim odnosom s prirodom. Svjedočimo velikom pomaku rudimentarnog kampiranja sa skromnom infrastrukturom do današnjeg kampa, koji nudi smještaj za barem 3 zvjezdice, i to po cijenama boljih hotela. U kampovima za veći broj posjetitelja uvijek je bilo problematično rješavanje tehničkog pitanja higijene, koje se u tim uvjetima ne može individualizirano rješavati, već se organizira kao kolektivna funkcionalna jedinica. Često se tu radilo o neuglednom, depresivnom objektu, kojeg bi najradije izbjegli kada bi to bilo moguće. No, kampovi iz osamdesetih, čiju infrastrukturu su naslijedile nove turističke kuće, obnavljaju se i rekonstruiraju.

Zadatak je bio ostati u gabaritima i poštovati zahtjev drvene konstrukcije, zadovoljivši higijensko-sanitarnu namjenu za veći broj korisnika. MR 2 potpuno reorganiziraju prostor u tri osnovna bloka (muške i ženske sanitarije te praonica rublja i suđa), uz dodatak tzv. „dječjih sanitarija”, gdje interpretacijom deniveliranog istarskog kažuna odvajaju prostor za male korisnike i čine ga pristupačnijim i privlačnijim. Vanjske plohe žbukaju bijelom grubom žbukom, a prozračne poluotvorene prostore ograđuju natur drvenim „plotom”. Krov izvode od rebrastog lima, potpuno plošno, s nadsvjetlima raspoređenim u dubini objekta.

Novorekonstruirani objekt odiše lakoćom privremenog, a opet stabilnog objekta koji treba poslužiti svrsi barem još sljedeće desetljeće. Kontura kuće, spoj limenog dvostrešnog krova sa prozračnom drvenom konstrukcijom i sajlama za penjačice asocira na murcuttovski pristup građenju: kao da radimo nešto ovlaš, usput, nepretenciozno, i kao da se radi o sklopivom objektu, lako uklonjivom iz pejsaža. U kontrastu s vanjštinom riješen je interijer keramikom teksture betona i sanitarnim komadima više klase, gotovo onako kako bi radili kućnu kupaonicu. Nešto kao Albert Frey meets Africa.