Donja Reka je naselje u kontaktnoj zoni plešivičkog vinogorja i grada Jastrebarskog s pretežito ruralnim obilježjima. U takvom je okruženju obitelj Tomac 70 godina formirala ansambl kuća koji objedinjuje različite funkcije. Zbog povećanja kapaciteta vinograda, pojavila se potreba za proširivanjem vinskog dijela u vidu dogradnje. Novu dogradnju interpolirali smo na način da se stvori novi ansambl koji će u samom središtu formirati zeleni pješački trg.

Obitelj Tomac poznata je po pjenušcima, a vinska karta bazirana je na maceriranim vinima koja odležavaju u velikim drvenim bačvama i amforama. Kraj je poznat po drvenim bačvama, a odležavanje i čuvanje vina u amfori (quevri), koja je zakopana u zemlju na mjestu koje se zove marani, drevna je gruzijska metoda. Oslanjanje na tradiciju, povratak vrijednostima koje baštinimo od djedova, koristeći drevne ali osuvremenjene tehnologije i iskustva srodnih regija put je koji vodi prema prirodnim i nesputanim vinima.

Od samog početka nismo dvojili da arhitektura treba biti okvir koji udomljuje taj način razmišljanja, a naša je zadaća da arhitektonskim jezikom i izražajnim sredstvima, koristeći metodu „sljubljivanja“, pošaljemo istu nedvosmislenu poruku kao vina koja će u njoj obitavati. Obilazeći Donju Reku opazili smo gospodarsko dvorište s drvenim štagljem i 100 godina starom stajom sa zidovima od opeke. Saznanja prilikom tog posjeta poslužila su nam kao inspiracija i bila su ključna pri donošenju svih važnih odluka u procesu projektiranja po pitanju odnosa prema tipologiji i graditeljskim elementima oblikovanja, smještaja kuće na parceli, odabiru i tretmanu materijala...

Prostor vinarije je funkcionalno i oblikovno organiziran po vertikali: podrum – armirani beton, prizemlje – zid od opeke, tavan – drvena konstrukcija, krov – slama.