Projektni zadatak bio je osmisliti novu zgradu ispraćajnice, istočno od postojećeg groblja na kojem dominira Župna crkva Sv. Nikole,  srednjovjekovna građevina iz 14.st.

Oblik nove ispraćajnice, koja će se smjestiti na blago povišenom terenu, mora prihvatiti više različitih mjerila: s jedne strane se otvara pogled prema masivu Velebita, s druge strane prema Zadarskim otocima, a s treće strane je postojeće groblje s crkvom.

Razmišljajući o formi zgrade, u pomalo nesređenom vanjskom okolišu, odlučili smo se orijentirati na nešto potpuno drugačije, ne opterećujući se ambijentom u kojem stvaramo.

Ulaz u zgradu je sa sjeverne strane, prema zadanim urbanističkim uvjetima, dok glavni plašt zgrade čini drvena rešetka, koja ima funkciju zaštite od insolacije, ali i formiranje igre svjetla i sjene u interijeru koji funkcijom korespondira između tame i svjetla, između svijeta života i svijeta sjenki.

Oblik zgrade prati ideju otvorenih ruku, metafore religijskog značenja. Iz tog razloga  je proizašao kosi krov, kao i širenje zgrade prema ulazu, dok visina ulaznih vrata od gotovo četiri metra u otvorenom položaju omogućava prožimanje vanjskog i unutarnjeg prostora.

Interijer, potpuno asketski, upotrebom kamena, u kojem dominira odar u sredini prostora i dvije klupe za ožalošćene, reflektira neki drugi svijet u kojem nitko od nas ne želi biti.

​​