Donja Suvaja, selo u općini Gračac mjesto je jednog  od prvih masovnih ustaških pokolja civilnog stanovništva. Malobrojni preostali mještani željeli su na 80. obljetnicu tragičnog događaja podići spomen obilježje svojoj stradaloj rodbini.

Odabir lokacije pao je na seosko groblje, smješteno na padini brijega, podno seoske crkve Vaznesenja Gospodnjeg. Radi se o jedinom preostalom javnom prostoru, ujedno i posljednjem počivalištu većine žrtava.

Odabir mikrolokacije spomenika unutar perimetra groblja integralni je dio autorskog rješenja. Postavom spomenika pri vrhu padine, između pješačkog uspona kojim se prilazi crkvi i platoa pred njom nastojalo se iskoristiti vidljivost koju takva pozicija omogućava te potaknuti korištenje platoa pred ulazom u crkvu.

Istovremeno s odabirom mikrolokacije nametnula se i zamisao spomenika kao jednostavne horizontale zida koja prati  konturu brijega te uspostavlja odnos s prostorima ispod i iznad. Premda simbolički važna, intervencija u definiranom ambijentu seoskog groblja kojim dominira crkva s vertikalom zvonika ne konkurira zatečenoj prostornoj logici već nastoji afirmirati njegove kvalitete.  

Osim horizontalnosti, i materijalnost, klesarska obrada i simboli korišteni na spomeniku također proizlaze iz konteksta groblja; grubost kamene površine, simboli šesterolisnog cvijeta i križa te tipografija inspirirani su zatečenim starim grobnim spomenicima.

Doživljaj spomenika mijenja se kretanjem posjetitelja. Sa ceste on je samo jasna i svijetla horizontala zida, penjući se usponom ka crkvi počinje se na njemu nazirati dugačak niz imena, a s platoa pred crkvom spomenik ima i utilitarnu funkciju - kao ogradni zid na kojega je moguće sjesti, predahnuti te uživati u pogledu na dolinu s jedne i na crkvu s druge strane.