Projekt Arheološkog Parka Vižula karakterizira multidisciplinarnost struka, stapa arhitekturu, pejzaž, arheologiju i turizam u jedno.

Poluotok Vižula smješten je u sredini Medulinskog zaljeva, u cijelosti – kopnom i morem - je zaštićen kao spomenik kulture, arheološki lokalitet važnih rimskih nalazišta. Poluotok je prekriven samoniklom šumom koja je bila zapuštena i neuređena, bez definirane funkcije i namjene, te neiskorišteni resurs mjesta Medulin, jedno od značajnijih turističkih središta u Istri. U tom kontekstu razvija se projekt zaštite i valorizacije arheoloških nalazišta, flore i faune. Arhitektura postaje alat za prezentaciju povijesne, kulturne i prirodne baštine poluotoka, podizanje svijesti lokalnog stanovništva i ostalih posjetitelja o potrebi očuvanja kulturnog nasljeđa i zaštiti okoliša, te sama popularizacija Parka.

Činjenica da je prostor izvan građevinskog područja usmjerava projekt u elemente i intervencije koji se mogu izvoditi bez dozvola za građenje, kao kompozicija šetnica, montažnih objekata i pergola ograničenih gabarita. Preko svojih funkcija, projekt traži afinitet sa širom publikom lokalnog stanovništva i afirmaciju turizma u visoko posjećenom mjestu; oblikovno se prilagođava postojećoj strukturi, valorizirajući postojeća nalazišta, te ostavljajući prostora za nova, koja se neminovno skrivaju pod zemljom. Nepostojanje bilo kakve infrastrukture ili priključaka utječu na odluke o materijalima koji se mogu koristiti. Njihov odabir smješta se na granici između tehnoloških i energetsko učinkovitih solarnih rasvjetnih tijela, te već tradicionalnih materijala u suvremenoj arhitekturi, kao što su čelik i drvo.