DAS: Očitovanje u vezi s medijskim napisima o gradskom stadionu Poljud

Povodom nedavnih napisa o neizvjesnoj sudbini stadiona na Poljudu, dijelimo podršku i pismo Društva arhitekata Splita.

Poljudski stadion, remek-djelo arhitekta Borisa Magaša iz 1979. godine, ne predstavlja samo prostor sportskog nadmetanja već i snažan kulturni simbol grada. Nastao je u osvit modernizacijskog impulsa koji je prethodio organizaciji VIII. Mediteranskih igara i preko deset godina je pojedinačno zaštićen kao kulturno dobro u Registru Ministarstva kulture i medija, ali je i međunarodno poznata referentna točka u sportskoj arhitekturi. Njegova prepoznatljiva forma s dvjema zakrivljenim nadstrešnicama koje su u vrijeme nastanka bile značajna konstruktivna inovacija, i vizurama koje se otvaraju prema gradu i krajoliku, omogućuje i izvana i iznutra iznimno iskustvo prostora. Poljud kao aktivan medij društvenog života Splita svojom arhitekturom potiče neposrednu interakciju među gledateljima, čineći ih sudionicima zajedničkog urbanog i sportskog rituala. Funkcije smještene ispod tribina dodatno su pojačavale njegovu ulogu kao svakodnevnog mjesta susreta i klupskog identiteta. Poljud je s vremenom postao mnogo više od sportskog objekta: on je arhitektonska ikona, prostor kolektivne memorije i čimbenik identiteta grada, duboko utkan u njegovu povijest i svakodnevicu.

Pismo Društva arhitekata Splita prenosimo u cijelosti, a možete ga i preuzeti na poveznici.

---

“Društvo arhitekata Splita, u ulozi strukovne organizacije odgovorne za promicanje javnog interesa u prostornom razvoju grada smatra svojom profesionalnom i društvenom obvezom upozoriti na ozbiljne manjkavosti u dosadašnjem pristupu javnoj raspravi o budućnosti stadiona Poljud. Nažalost, proteklih tjedana svjedočimo izrazito neorganiziranom, nesustavnom i nestručnom procesu donošenja odluka o objektu od iznimnog urbanističkog, kulturnog i sportskog značaja za grad Split. Odsutnost transparentnog i strukturiranog procesa, neuključivanje relevantnih stručnjaka i nepostojanje jasno definiranih kriterija za evaluaciju mogućih scenarija predstavlja ozbiljan propust u upravljanju javnim prostorom. Umjesto da se pitanje sagleda u kontekstu dugoročnih razvojnih interesa grada, sporta i kulture, odluke se oblikuju pod utjecajem parcijalnih stavova i kratkoročnih političkih interesa. Rješavanje tako složenog pitanja kao što je pitanje stadiona Poljud mora započeti strateškim, interdisciplinarnim i financijski promišljenim pristupom. Gradnja ili obnova stadiona ne svodi se samo na pitanje kapaciteta tribina, već podrazumijeva sveobuhvatnu analizu u domeni urbanističkog razvoja, prostornog planiranja, kulturne baštine te ekonomske održivosti, odnosno definiranjem jasnog projektnog zadatka koji uvažava potrebe široke lepeze dionika i korisnika. Prvi korak mora biti definiranje jasnih razvojnih ciljeva: je li primarni cilj unapređenje sportske infrastrukture, povećanje komercijalnih sadržaja, očuvanje kulturno-povijesne vrijednosti postojećeg objekta – ili sve navedeno? Nakon definiranja toga nužno je izraditi stručnu studiju slučaja koja će komparirati najmanje tri realna scenarija: (1) obnovu postojećeg stadiona u njegovom izvornom, autentičnom obliku (faksimile), (2) obnovu uz prostorne i funkcionalne nadogradnje i (3) izgradnju novog stadiona na alternativnoj lokaciji (primjerice Brodarica, TTTS ili obronci Kozjaka). Svaka opcija potom mora biti evaluirana prema parametrima: urbanističke prikladnosti (povezanosti s gradskim tkivom, prometne dostupnosti, razvojnih potencijala), financijske održivosti (investicijski trošak, poslovni model, dugoročni prihodi, opterećenja na gradski proračun), provedbene izvedivosti (po pitanju regulative, potrebne suglasnosti, vremenskog okvira za provedbu). U taj proces moraju biti uključeni ključni institucionalni i stručni akteri: Grad Split, Zavod za prostorno uređenje grada Splita, Konzervatorski odjel, uprava HNK Hajduk, ali i predstavnici arhitektonske, urbanističke, društvene i ekonomske struke. Bez njihovog aktivnog sudjelovanja, svaka odluka bit će manjkava i potencijalno štetna.

Podsjećamo da Poljud nadilazi okvir sportskog objekta, odnosno da je riječ je o primjeru moderne arhitekture, realiziranom za potrebe Mediteranskih igara 1979. godine, djelu arhitekta Borisa Magaša, čije se oblikovanje i strukturalno rješenje smatraju vrhunskim dometom svjetske sportske arhitekture. Zaštićen je kao kulturno dobro upravo zbog svoje jedinstvene forme, revolucionarne konstrukcije i simbiotičke uklopljenosti u splitsku vizuru. Poljud nije samo stadion – on je simbol grada, sastavni dio njegove kolektivne memorije i prepoznatljivi element turističkog identiteta. Također podsjećamo, da se zaštite kulturnim dobrima ne daju olako, pa je neprihvatljiva ideja samovoljnog pričanja o ukidanju iste.

Stoga, odlučivanje o sudbini sudbini Poljuda, i o sudbini stadiona Hajduka, ne smije se prepuštati interesnim skupinama niti provoditi kroz populističke referendume. Nužan je cjelovit, stručan i transparentan proces temeljen na analitičkim podlogama koje uključuju: arhitektonsku vrijednost objekta, njegov povijesni kontekst, urbanu funkciju te financijsko-ekonomske implikacije, a koji isto tako uključuju jasno strukturiranu široku participaciju. Obavezno je uključivanje konzervatorskih smjernica, dostupne arhivske dokumentacije i komparativnih međunarodnih primjera očuvanja sličnih objekata.

Društvo arhitekata Splita apelira na sve relevantne aktere da zamijene pojednostavljene izjave i ad hoc pristupe transparentnim, stručno vođenim i sustavno planiranim procesom odlučivanja. Samo takvim pristupom moguće je donijeti rješenje koje će biti u dugoročnom interesu grada, građana i sportskog kluba, a istodobno sačuvati arhitektonsku baštinu koja definira identitet Splita.

U ime Predsjedništva DAS-a

Marko Klarić, mag. ing. arh. urb.”

Rad Udruženja hrvatskih arhitekata podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova.