U anonimnosti urbanog prostora Maksimirske ulice od Kvaternikova trga do Maksimira pojava crno-bijelog volumena teško je zamjetljiva. Ta crno-bijela arhitektura prava je mimikrija u tom krajnje banalnom i stereotipnom urbanom prostoru – ona svoju prisutnost iskazuje samo bojom i dizajnom. Jednostavnost i cjelovitost dizajna arhitektonskog korpusa toliko odudara od okolnog prostora i arhitekture da se objekt doimlje kao svemirski brod iz druge civilizacije koji se tu nečujno spustio.Cjelovitost i jednostavnost odlike su i prostorno-funkcionalne organizacije objekta.Puni volumen – crni volumen u prizemlju, zid u prizemlju s prozirnim vratima. Vrata moraju biti prozirna, kroz njih se ulazi. Ona su svijetla mjesta u crnom zidu prizemlja.Transparentni dio volumena – bijeli volumen prvog kata, kao uvijek prisutni veliki izlog u crnoj noći Maksimirske ulice. Jednostavnosti i cjelovitosti arhitekture pridonosi i suženi izbor materijala – aluminija.Jednostavnost, cjelovitost i suženost registra arhitektonskog izraza dokaz je majstorstva u vladanju arhitektonskim jezikom i samodiscipline, koja je danas toliko rijetka pojava.Bravo dečki! Edvin Šmit za ČIP 3-6/1992.