Euklidova kuća je sastavljena od tri jasno definirana geometrijska tijela - trokutaste prizme, kocke i valjka. Svaki je volumen tretiran različito u pogledu boje, teksture i materijala kako bi aditivnost tih dijelova kuće bila potpuna. Trokutasta prizma je svijetla, glatka i obložena keramikom. Kocka je tamna, gruba i žbukana. Valjak je translutivan. Koristeći strogi i apstraktni formalni jezik u gradnji, kuća odgovara na arbitrarni kontekst okolne izgradnje u priobalnom području. Smještaj na sićušnom trokutnom ostatku nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta, urbaniziranog turističkom namjenom, okružen predimenzioniranim višekatnim građevinama za odmor, ukazivao je na nesmislenost ideje gradnje na tom mjestu. Urbanistička neracionalnost, koja prethodi gradnji, uzeta je kao ishodište za stvaranje arhitektonske racionalnosti u samom projektu. Doduše, ta se arhitektonska racionalnost mogla izraziti samo putem apstrakcije - razdvajajući prostor na jasne i rigidne geometrijske volumene koji time postaju simboli kartezijanskog reda. Tako njezin cilj više nije racionalizacija i poboljšanje postojeće urbanističke matrice, već suprotno tome kritika i isticanje iracionalnosti procesa koji je doveo do ovakvog rješenja.