Osnovna škola Ivanja Reka nalazi se u kontaktnom području urbanog i suburbanog tkiva Zagreba, konflikta sprawl-a i metropolitanskih infrastruktura velikog mjerila (trgovačkih centara, industrijskih hala, te prometnih infrastrukturnih megagrađevina). U nekadašnjem prirodnom slivu rijeke Save, kojeg karakteriziraju učestale poplave i nestabilno tlo, ukazuje se poput Holleinove Aircraft Carrier fatamorgane.

Škola je artikulirana kao centralno mjesto iniciranja i konsolidacije javnih sadržaja u naselju Ivanja Reka. U izraženom odsustvu javnih programa, zauzima značaj infrastrukturnog tkiva, čime naselje Ivanja Reka postaje edukacijski, društveno i javno opremljena.

Jednostavan, učinkovit prostorno saturiran krajolik prožimanja unutarnjeg i vanjskog, školskog i javnog sadržaja, zamišljen kao Umberto Ecova opera aperta, izražen je kroz linearno, efikasno i pregledno nizanje jedničnih programa, te odražava infrastrukturnu narav intervencije. Linearne programske trajektorije grade kartezijanski prostor ploha, točaka i osi koje u točkama susreta postaju, za razliku od Prostora, koncentrirane točke Mjesta, Vremena i Prilike.

Teritorij obuhvata OŠ Ivanja Reka stupnjevan je kriterijem odnosa javnog i privatnog. Od Ivanjorečke ceste prema zapadu, nižu se javna pješačka zona sa integriranom internom prometnicom, longitudinalni stepenasti javni trg i školski park, koji spajaju mjesnu crkvu na sjevernoj strani sa rekreacijskim centrom na jugu obuhvata. Uz javni trg je zona sportskih sadržaja. Najzapadnija zona je mirno područje školskih vrtova namjenjenih isključivo korisnicima škole.

Konfiguracija školske zgrade svjesno oponira zoningu parcele nehijerarhijskim nizanjem sadržaja. Dva bazična principa organizacije prostora, jukstaponirajući, iniciraju točke događajnog potencijala - Mjesta.