Stalni postav Franjevačkog muzeja Vukovar odnosi se primarno na projektiranje prezentacije franjevačke zbirke i manjih prostornih intervencija, uvođenje nove rasvjete, radi poboljšanja funkcionalnosti prostora i ostvarenja kontinuiranih hodograma.  Samostan unutar kojeg je smješten Muzej u trenutku projektiranja postava je bio većinom građevinski i konzervatorski potpuno saniran, uključivo završne obrade, nakon što je za vrijeme rata bio gotovo potpuno razoren.  Bogata franjevačka zbirka izlaže se u relativno malim prostornim segmentima kompleksa, različitih ambijenata, te je u skladu s prostornim mogućnostima kompletno projektiran svaki element postava na takav način da se unosi lagani, suvremeni sloj, unutar povijesne cjeline, koji je svojim oblikovanjem potpuno nenametljiv, prozračan, potencira dijalog s izvornom arhitektonskom formom, a istovremeno je adekvatna podloga za izlaganje sakralnih predmeta i umjetnina. Oblikovanje, iako ima zajednički nazivnik, u krajnjoj formi u potpunosti korespondira s arhitektonskom mikrolokacijom i vrstom eksponata. Uvođenje sustava rasvjete potencira istovremeno naglašavanje plasticiteta arhitekture i osvjetljavanje eksponata. Postav počinje na vanjskom ulazu ispred kojeg su postamenti za oštećena crkvena zvona i osnovne informacije. Ulazni prostor nas informira o distribuciji sadržaja stalnih i povremenih unutar kompleksa pri čemu oblikovni elementi skrivaju tehničku infrastrukturu. Ranije već ostakljeni trijem klaustra je izložbeni prostor postava formiranog na takav način da se izložba sagledava i iz vanjskog i unutarnjeg prostora. Oratorij povezan s crkvom, otvorena je vizura na Vodotoranj, a zlatni zastor je podloga za eksponate i  fronta spremišnog prostora. Riznica s kaležima i misnim ruhom je oblikovana tako da se unutar postojećih gabarita integriraju elementi postava uz naglašavanje izvorne arhitekture i plasticiteta. Vinoteka oblikovana potpuno asketski kao prostor kojim završava postav.