Unutar strogih urbanih pravila i ograničenja u veličini i obliku parcele, najveći izazov bio je projektirati stanove koji bi bogatom unutarnjom strukturom i obaveznim izlazom na lođe, čak i u najmanjim stanovima, podigli kvalitetu života, iznova interpretirajući način korištenja vanjskih prostora u ovom podneblju.

Zatečeni kontekst su tipološki nezanimljive stambene zgrade jednolične pojavnosti i višeobiteljske kuće neadekvatne za urbanizirani dio grada. S druge strane, pogledi koji se pružaju s viših etaža otvaraju se prema čitavom Splitu, a lokacija pruža mogućnosti da većina stanova i ostvari taj pogled na grad.

Zgrada je smještena na križanju cesta, no teško ju se može nazivati uglovnicom. Preostala tri "ugla" neizgrađeni su ozelenjeni prostori, što je utjecalo i na sam koncept na način da se volumenom zgrade pokušalo što više odmaknuti od južne prometnice. S obzirom na javnu namjenu parcele preko puta ceste i činjenicu da će prostor maslinika i zelenih površina ostati netaknut u budućnosti, bilo je logično povući se zgradom od ceste i stvoriti prostor ispred. Umjesto jednog kompaktnog volumena koji bi morao zbog dubine imati i neke stanove orijentirane isključivo na sjever, kao rješenje su proizašla dva volumena s odvojenim stubištima od kojih svaki ima različite poglede na grad i more, te južnu ili zapadnu orijentaciju. Prostor koji je stvoren pomakom istočnog volumena od ceste zamišljen je kao zeleni dio parcele koji na taj način korespondira s ostala tri zelena ugla raskrižja. 

Prostornom organizacijom unutar volumena cilj je bio dobiti kvalitetne stanove od kojih će svaki imati izlaz na vanjski prostor, za stanove u prizemlju to je dvorište s vrtom, a za stanove na katovima lođe duž južnog pročelja. Vanjski prostori se tako mogu koristiti cijelu godinu, čime je tipologija vanjskih prostora i života na otvorenom ovdje interpretirana suvremenim arhitektonskim jezikom. Reducirane pojavnosti, kuća je odmak u kontekstu, iznimka među susjedima, a istovremeno mogući začetak nove urbane strukture.