Emina kuća je mala, promišljena intervencija u dvorištu podsljemenske obiteljske kuće. Prvotno započeta kao glazbeni studio, ostaje nedovršena i korištena kao spremište. Iz tog zatečenog i zapuštenog stanja nastaje intiman prostor temeljen na reinterpretaciji postojećeg i otkrivanju u drugom vremenu.

Projekt je razvijan u otežavajućim okolnostima skromog budžeta, roh-bau stanja, nepovezanih etaža i neodgovornih ili nepostojećih izvođača. Suvremena arhitektura, primorana realnim uvjetima, ne troši budžet na maskiranje: nedostaci preoblikovani u prednosti razvijaju estetiku priuštivog. Bez prikrivanja, kuća pronalazi svoj jezik snalažljivosti i iskrenosti materijala.

U prizemlju, kuća se sastoji od dva ulazna prostora: dnevnog boravka s projektorom i stolom za blagovanje te kuhinjom i smočnicom uz dodanu kupaonicu. Na katu se nalazi otvoreni prostor sa zonom za pokret, spavanje i rad.

Zatečeni materijali nosivosti - beton i cigla - zadržani su i naglašeni. Beton ostaje vidljiv u podgledu, dok se zidovi liče bijelo, čime gruba tekstura postaje aktivni element oblikovanja atmosfere. Kupaonica je teksturirana bijela cjelina obložena mat bijelim kvadratnim i mozaik pločicama, fugirana crvenom. U sirovi interijer upisuje se niz drvenih elemenata izrađenih po mjeri: stolarija, kuhinja sa policama, sklopivi stolovi te stubište s ogradom. Na podovima se nalazi brodski pod u prirodnoj boji. Dva mala fasadna prozora zamijenjena su staklenim opekama, koje se ponavljaju i u pregradnom zidu kupaonice, unoseći difuzno svjetlo i dinamiku. Rasvjeta je po potrebi izvedena nadžbukno.

Blizak odnos povjerenja i razumjevanja dviju osoba koje žive od prostora, arhitektice i suvremene plesne umjetnice, odražava se kroz slobodu eksperimentiranja materijalom, bojom i funkcionalnom organizacijom.