Predmet obuhvata bila je mala neuređena zelena površina s jednom klupom i postojećim stablom hrasta crnike, smještena u kutu ulice, preko puta muzeja maslinarstva. Iako skroman u mjerilu, prostor je nosio potencijal intimnog urbanog džepa unutar guste strukture stare jezgre.

Intervencija je zamišljena kao suptilno oblikovanje okoliša, uz očuvanje zatečenih prostornih odnosa, gdje se krajobrazna arhitektura ne nameće, već nadopunjuje postojeći ambijent. Koncept uređenja proizlazi iz nasljeđa maslinarstva i interpretacijskog centra „Stari toš“, čija se materijalna i simbolička prisutnost prenosi u novu prostornu priču.

Pronađeni ostaci starog kamenog toša integrirani su u dječje igralište kao fragment memorije, dok se sjedeći elementi oblikuju u ovalnim organskim formama, reinterpretacijom volumena tradicionalne kamene preše. Time prostor postaje most između prošlosti i suvremenog života, između igre i baštine.

Cjelina je organizirana u nekoliko zona: parter za igru, trampolin kao točka dinamike, vodeni element sa slavinom, te prostori sjedenja i penjanja uronjeni u zelenilo. Posebna pažnja posvećena je očuvanju zatečenog zelenila - hrasta crnike, uz sadnju koprivića, planike i autohtonog mediteranskog bilja – lavande, smilja, puzećeg ružmarina – čime se postiže mirisni senzorni identitet prostora.

Materijalnost je jednostavna: kamen, šljunak i zemlja u dodiru s betonskim elementima, tonom usklađenim s koloristikom okolnih pročelja. 

Ovaj mali park postaje pažljivo oblikovan prostor igre, boravka i sjećanja – suvremena interpretacija lokalnog nasljeđa u mjeri čovjeka i djeteta.