Ulica Ante Radića u Bolu potpuno je arhitektonski definiran prostor koji nije tražio promjenu u svom izgledu, osim sanacije partera koji je bio dotrajao i na mjestima prilično  neusklađen u svom oblikovanju i obradi ploha. Ovim prijedlogom zadržale su se temeljne uspostavljene vrijednosti prostora. Parterno rješenje svodi se na interpretaciju tradicionalnog popločenja bolskih puteva i kala. Najčešći način je bio popločenje kogulima, odnosno većim bijelim oblucima koji su se dužom stranom uranjali u zemlju. Koguli su se stavljali na bočne strane ulice, dok bi se u središnjoj osi (prosjek oko 80 cm) ostavio zemljani koridor kojim bi se kretale domaće tegleće životinje. U istočnom dijelu ulice Ante Radića, iako nagrizeni zubom vremena, koguli su još uvijek bili završna obrada te nam je upravo taj dio poslužio kao predložak za novu kompoziciju. Središnji koridor koji je nekad bio zemlja, sada je prekriven kamenim popločenjem, dok su se postojeći koguli, samo manjim dijelom očuvani, na bočnim stranama ulice uklonili te su postavljeni novi. Središnji dio, u širini od 80 cm, pokriven je dolitnim pločama debljine 7 cm. Ploče su široke 40 cm, dok im je dužina slobodna. Koguli, odnosno lokalni pločasti vapnenac, za ovu prigodu piljen, svojom dužom stranom uranjaju se u cementni mort i tako se formiraju polja široka cca 80 cm. Horizontalne linije koje dijele kameno popločenje od kogula izvode se od kompaktnije složenih duguljastih kamenih komada širine 10 cm, dok se polja kogula međusobno dijele komadima širokim 7 cm.