Postojeća zgrada škole vrijedno je ostvarenje arhitekture 1970-ih godina, djelo arhitektice Zoje Dumengjić, te čini sastavni dio bolničkog kompleksa, prepoznatljivog po jasno artikuliranoj prostornoj, oblikovnoj i konstruktivnoj logici tog razdoblja. Rekonstrukcija Medicinske škole zamišljena je kao sveobuhvatan zahvat koji obuhvaća cjelovitu obnovu postojećeg prizemnog volumena, kao i nadogradnju dviju etaža uslijed nedostatka adekvatnog prostornog kapaciteta. Nadograđeni volumen na tragu je izvornih urbanističkih postavki natječajnog rada iz 1961.g.  Projektom se nastoji osigurati suvremene prostorne i tehničke uvjete za rad i boravak učenika, istodobno poštujući vrijednosti izvornog arhitektonskog koncepta. Temeljna projektantska misao, uz unaprjeđenje funkcionalnosti i kvalitete prostora, bila je uspostaviti jasan dijalog s postojećim kontekstom. Nova arhitektonska intervencija nastoji se mjeriti s detaljima i graditeljskim zanatom karakterističnim za vrijeme nastanka izvorne zgrade, danas rijetko prisutnim u suvremenoj praksi. Konstruktivna logika i dimenzioniranje otvora postojeće škole preuzeti su i reinterpretirani u dograđenim dijelovima, što je osobito vidljivo u oblikovanju ovojnice. Prefabricirane lamele postaju temeljni motiv oblikovanja cjelokupnog pročelja, dok je izvorna kamena obloga ponovno ugrađena na ulaznom dijelu nove zgrade, naglašavajući kontinuitet starog i novog. Prizemlje zgrade zadržano je u izvornom prostornom rasporedu, a postojeći trakt učionica vertikalno je multipliciran na novim etažama, čime se osigurava potrebna prostorna i programska ekspanzija. Sadržaji administracije, predavaonica, knjižnica i kantina–organizirani su oko središnjeg komunikacijskog prostora, s ciljem formiranja suvremenog, funkcionalno jasnog edukacijskog ambijenta.