U Imotskom je redovito prisutna dvojnost urbanog civiliziranog kontinuiteta i pograničnog snalaženja u trenutnim okolnostima. Istovremeno postoje i klasični red i nepredvidljive krivine. Postojeće groblje Gospe od Anđela rezultat je oba svjetonazora. Smješteno je kao dio sklopa javnih sadržaja, glavne crkve i samostana, školskog igrališta i dječjeg vrtića. Nastalo je oko uredne grobne kapele na pravilnoj terasi ispod crkve samostana okrenutoj prema Imotskom polju. Na strmoj padini, proširilo se brojnim terasama postavljenim bez posebnog reda. Novo proširenje temelji se na redu. Određuje ga potporni zid ujednačene visine. Zid drži teren sa sjeverne strane i tako otvara jedan cjeloviti plato groblja. Ritam zida je ujednačen. Njegovi kratki okomiti dijelovi omogućuju da zid preuzima sile svojim oblikom, a ne samo debljinom. U svakoj niši koju stvara postavljeni su po jedan čempres i jedna klupa. Izmicanja zida ritmično se ponavlja. 
Uredna ravna staza od vodoupojnog betona omeđena kamenim rubnjacima i drvoredom čempresa formira drugu stranu platoa. Plato se širi prema jugoistoku. Sve nadgrobne ploče orijentirane su prema istoku. Sve grobnice 'gledaju' prema jutarnjem suncu.