Zatečeno stanje trga na Lokvi predstavljalo je zapušteni urbani prostor visokog potencijala, koji je svojim oblikovnim karakteristikama više pripadao suburbiji nego gradskom središtu. Projekt sagledava širu zonu obuhvata te lokaciju vrednuje kao integralnu cjelinu. Koncept projekta temelji se na implementaciji spomen-obilježja kao generatora novog urbanog mjesta – dnevnog boravka građana i turista, prepoznatljive točke svakodnevnog korištenja, ali i prostora za posebne i svečane programe. Homogenizacija prostora postiže se jedinstvenom parternom obradom i cjelovitim spomen-obilježjem, čime se omogućuju različiti scenariji korištenja i inkluzivnost za širok spektar korisnika. Koncepcija propituje odnos spomeničke i uporabne vrijednosti, postavljajući trg i spomenik u jedinstvenu prostornu i identitetsku cjelinu. Osvještavanje ratne žrtve ostvaruje se kroz boravak u miru – kroz odmor, kontemplaciju, ali i ozračje sigurnog prostora koji je ta žrtva omogućila. Spomen-obilježje se pojavljuje u obliku hiperdimenzionirane klupe, izvedene od prefabriciranih elemenata od mjedi, montiranih in situ, koja istovremeno formira trg i njegov središnji sadržaj. Materijalizacija u mjedi naglašava spomenički karakter, dok se uporabna i simbolička vrijednost međusobno prožimaju. Mjed s vremenom neujednačeno patinira, ovisno o intenzitetu korištenja, čime se bilježi život prostora i interakcija s korisnicima. Ugodna mikroklima osigurava se listopadnim drvećem: zasjenjenjem krošnjama ljeti, zimi ousnčanjem, dok je parterna obrada izvedena od istarskog kamena u suvremenoj interpretaciji posebno projektiranih ploča, referirajući se na nasljeđe stare jezgre Rovinja.