Na visoravni u blizini Pučišća smještena je kuća u sklopu poljoprivrednog posjeda. Koncipirana je u snažnom dijalogu s krajolikom. Projektni proces započeo je oblikovanjem prirodnog sustava oko kuće — zelenila i vode — iz kojeg se potom sukcesivno razvijala tlocrtna organizacija. Arhitektura kuće rezultat je interakcije korisnih prostora i prirodnih mikro-ambijenata.

Kuća je oblikovana kao niz volumena koji izrastaju iz terena i zajedno formiraju „prostor između“. Umjesto kompaktne mase, kubusi služenih i služećih prostora definiraju međuprostor terasa, dvorišta, stepenica i vodenih ploha. Ovaj koncept briše čvrstu granicu između kuće i prirode, te ukida tipičnu prostornu hijerarhiju. Svi ambijenti i prostori tretirani su kao jednako vrijedni.

Topografija parcele snažno je utjecala na projekt. Kuća je u podrumu ukopana, a prizemljem izvučena iz terena. Stvoren je niz ambijenata različitog mjerila i karaktera. Klesanjem volumena omogućeno je prodiranje svjetla, zraka, vegetacije i vode, duboko u utrobu kuće.

Centralni dnevni prostor otvoren je prema glavnoj terasi i vodenoj površini koja se proteže uz kuću i postaje njezin organski dio. Spavaći prostori smješteni su na uglovima, osiguravajući privatnost uz stalni vizualni kontakt s pejzažom. Krov je snažna ploha koja stvara sjenu i dodatno povezuje sve prostore. Krovna terasa definira vidikovac i noćni boravak pod vedrim nebom.

Materijalnost je reducirana i podređena prostoru, svjetlu i okolišu. Kuća je zamišljena kao okvir za život u prirodi. Arhitektura glorificira krajolik i stvara „prostore između“, ispunjene svjetlom, vodom, tišinom i pogledima.