Postav je multimedijalna prezentacija sudskog procesa koji je započeo u Jugoslaviji 1948. godine protiv pripadnika ustaškog i četničkog pokreta, s naglaskom na šestoricu optuženih, pretežno za zločine počinjene u ustaškom logoru Jasenovac. Prikazuje svjedočenja preživjelih logoraša i logorašica te pojedinih optuženika, na temelju kojih je uspostavljen osnovni korpus tužbe i presude.

Interpretaciju prostora sudnice čini nizanje elemenata u liniju pravde: klupa za publiku, tužiteljska govornica, optuženička klupa, stol sudskog vijeća te početni i krajnji trodijelni paneli s fotografijama suđenja. Elementi postava grade se megalitskim slaganjem betonskih bloketa te su istodobno paleolitski i distopijski.

Na blokete se polažu toplo valjani čelični limovi na kojima su otisnuti tekstovi, slike i ilustracije. Limovi su nesavršeni: hrđavi, mrljavi, sa slučajnim otiscima dlanova, što pojačava visceralni doživljaj izložbe. Metal je materijal nasilja. Jedina boja koja se pojavljuje jest crvena, boja krvi. Optuženička klupa je nazubljena i neudobna, a iznad nje vise žicom ovješene i zaokrenute slike optuženika.

Cijelom dužinom izložbe proteže se zidni mural s prikazima zločina, s kojim elementi sudnice čine jednakovrijednu cjelinu. Ilustracije i postav daju dignitet žrtvama, a tekstovi i fotografije reproducirani su u prigušenom kontrastu. Svi materijali izložbe ogoljeni su u svojoj sirovosti, bez fasade i nalič(j)a, poput prostora logora. Izmješteni u galerijski prostor, stvaraju osjećaj očuđenja i nelagode.

Nasuprot muralu zločina, iskru dobrote predstavljaju ilustracije humanosti. Jedini prirodni izvor svjetla u prostoru je posredan, putem prozorske draperije s pjesmom Molitva u logoru i teškim pitanjima kojima se izložba zaključuje.