U južnom dijelu Čakovca, unutar strukture grada obilježene dugim, uskim parcelama i kućama zabatom okrenutim prema ulici, nastaje kuća koja suvremenim izrazom reinterpretira lokalno naslijeđe. Osnovnu zamisao oblikuje urbanistički uzorak nizanja volumena u dubinu parcele. Kuća polazi od arhetipa međimurskih prizemnica i njihove trodijelne organizacije prostora hiže. Tradicionalni ganjak, kao prag između svijeta i doma, postaje ključni motiv interpretacije. Njegovom dekonstrukcijom uspostavlja se nova prostorna logika temeljena na nizu unutarnjih atrija. Kuća je postavljena uz sjevernu među parcele kako bi se južna strana otvorila dvorištu. Unutarnja organizacija slijedi longitudinalnu os: ulaz, servisni sadržaji, kuhinja i blagovanje, dnevni boravak te izlaz u vrt. Linearni slijed stvara ritam suženja i proširenja, izmjene svjetla i sjene. U središtu kuće nalazi se skulpturalno stubište. Prizemlje čini pravokutni volumen ispunjen nizom četiriju atrija. Prvi, povezan s bazenom i wellnessom, oblikuje intimnu spa zonu. Drugi, između bazena i dnevnog boravka, natkriven terasom, postaje središnje mjesto okupljanja. Treći atrij, smješten između servisnog i dnevnog dijela, uvodi svjetlo duboko u tlocrt, pa boravak živi između dva vrta. Četvrti atrij povezuje ljetnu kuhinju i prostore za druženje te dovršava unutarnju topografiju kuće. Na katu su smještene spavaonice, a reducirana površina zadržava siluetu tradicionalne prizemnice s potkrovljem. Zid od opeke definira granicu i identitet, materijalizira pojam praga i gradi kontinuirani omotač. Ovojnica uspostavlja tihi dijalog s urbanim kontekstom, dok se iza nje, u miru unutarnjih dvorišta, odvija svakodnevni život kuće - suvremeni pandan tradicijskoj parceli i prostoru kojem pripada.