Izazov je bio transformirati dvoetažni roh‑bau prostor u malu polikliniku koja pacijentima pruža osjećaj smirenosti i opuštenosti. Cilj je bio stvoriti ugodno, nenametljivo okruženje u kojem funkcija prirodno proizlazi iz prostora.

Poliklinika Poropat osmišljena je tako da maksimalno koristi dnevno svjetlo: smještena je u prizemlju na uglu zgrade, dok se dio prostire u podrum bez prirodnog osvjetljenja — pa je svaki otvor i materijal pažljivo iskorišten za dovod svjetlosti i vizualnu povezanost.

Dizajn polazi od minimalističkog pristupa i neutralne obrade armiranobetonskih zidova. Prostori su funkcionalno i estetski usklađeni, koloristički suzdržani, s jasnim, čistim linijama koje stvaraju osjećaj reda i smirenosti.

Središnji motiv interijera su stepenice smještene uz vanjski zid koje se vizualno stapaju s prijemnim pultom u sredini. Geometrija i razlomljeni volumen pulta igraju se svjetlom i sjenom te usmjeravaju posjetitelja prema dvijema ordinacijama nasuprot.

Vanjska staklena stijena i okrugli prozor na pročelju imaju višestruku ulogu: signaliziraju namjenu prostora, služe kao izlog i povezuju polikliniku s okolinom, pozivajući prolaznike da zavire unutra.