Žnjanski plato paradigmatski je primjer tranzicijskog urbanizma. Nastanak platoa i njegov „razvoj“ kroz više od 30 godina precizan su pokazatelj ad hoc rješenja, loših prostornih politika i degradacije javnog interesa.
Žnjan 3.0_ predstavlja strateški urbanistički iskorak grada Splita. Kao treća iteracija oblikovanja prostora nastalog umjetnim nasipavanjem, a potom opterećenog bespravnom gradnjom, projekt je zamišljen kao korektiv akumuliranih planerskih grešaka. Javni prostor reafirmira se kao temeljna urbana infrastruktura, a ne kao preostala površina između privatnih sadržaja. Prostor platoa zamišljen je kao otvoreni, nehijerarhijski sustav sposoban zadržati ulogu gradske praznine te prihvatiti različite programe i  intenzitete korištenja. Žnjan 3.0 je generator drugačijeg identiteta grada u prostoru bez koherentne urbanističke strukture i izraženim manjkom javnih sadržaja.
Zelena palača_ u trenutku kada turistifikacija iscrpljuje povijesnu jezgru i iz nje potiskuje svakodnevni život, na površini od 150 000m² formira se suvremena palača bez zidova - potpuno javna i inkluzivna. Projekt svjesno uspostavlja analogiju s Dioklecijanovom palačom, ne kroz formu, već kroz logiku dugotrajne transformacije i slojevitog korištenja. Formira se novi tip urbanog artefakta za grad Split – park kao arhitektonska i programska struktura. Vegetacija postaje primarni gradbeni element, a urbana šuma nositelj prostorne, ekološke i mikroklimatske održivosti. Sadnjom više od 13 000 biljaka artificijelna, mjesečeva topografija nasipa postupno se transformira u trajni zeleni sustav grada - šumu uz more. 
Grad plaža_ plaže unutar grada predstavljaju jedinstveni urbani resurs Splita nasljeđen iz ranijih perioda. Uređenjem platoa ponovno se afirmira kupalište kao javna infrastruktura grada, a ne kao popratni turistički proizvod. Četverostruko povećanje kupališnih površina rezultat je jasne prostorne regulacije nastale pozicioniranjem glavne šetnice 30m od mora čime lungomare postaje regulacijska linija između zelenog i plavog identiteta prostora. Polazeći od ranije bespravne okupacije prostora plaže, ugostiteljski sadržaji planski se udaljavaju od obalne linije, iza šetnice, čime se trajno osigurava dostupnost javnog prostora plaže. Plažama se dodjeljuje se infrastruktura (tuševi, svlačionice, lockeri) i fotonaponske nadstrešnice za formiranje zasjenjenih trgova s različitim tipovima sjedenja. 
Kretanje_ je slojevito strukturirano. Kolni promet svjesno se marginalizira uz sjeverni rub platoa, dok pješačka mreža kretanja postaje osnovna matrica organizacije prostora. Glavna šetnica, širine 10m, integrira Žnjan u šire gradske i dužobalne sustave. Sekundarne, meandrirajuće staze u parku, povezuju rekreacijske i ugostiteljske sadržaje, dok se komunikacijske platforme sa sportskim igralištima, rampama i tribinama, nadovezuju na sustav brzog kretanja (uz ulicu) i istraživačkih ruta (u parku). Topografijom kretanja naglašava se prednost javnog ispred privatnijeg (ugostiteljskog) uzdizanjem šetnice na krovove objekata čime se formiraju vidikovci orijentirani prema moru i parku.

Od rušenja bespravnih objekata, preko uključivanja javnosti u odabir programa do realizacije nakon javnog natječaja, Žnjan 3.0 je rezultat prostornog i mentalnog iskoraka koji uspostavlja novu paradigmu odnosa prema obali i potvrđuje javni prostor kao temelj urbane otpornosti, identiteta i dugoročnog razvoja grada.