Osmišljena poput slojevite prostorne skice, izložba “Boško Budisavljević. Auto-arhiviranje u 11 točaka” sažima cjeloživotno bilježenje mišljenja, djelovanja, pisanja, govora o arhitekturi, urbanizmu i umjetnosti kroz odabir radova, dokumentacije i predmeta iz osobnog arhiva arhitekta/urbanista. Izvan čvrstih okvira historiografije i kronologije, postupkom ‘prozračivanja’ i preokretanja kutija, mapa i svih ostalih zakutaka u kojima je Budisavljević skrupulozno skupljao radove, skice, zamisli, zapise i nacrte, izložba ga je predstavila u 11 točaka koje treba prepoznati i povezati u cjelinu. Kroz jedanaest točaka otvaraju se pozicije koje govore o njegovom djetinjstvu, obitelji, školovanju, o utjecajima i važnosti likovnih umjetnosti na njegov arhitektonski i urbanistički rad. Izdvojeno su predstavljeni projekti i pojedine realizacije, kao i publicistička aktivnost, u izložbenoj dispoziciji prezentirani na način kako bi se sam istraživački proces prikazao sa svim onim nedoumicama i “skretanjima” na koja istraživači nailaze u svom radu. Uz izložbu je priređena istoimena publikacija koja donosi specifičan uvid u rad i ideje jednog od najvažnijih autora na hrvatskoj arhitektonskoj sceni. Zamišljena je kao hibridna forma, na prijelazu između kataloga izložbe i manje monografije. Temeljena je na „auto-arhivskoj“ vremenskoj mentalnoj mapi, koja se ne oslanja na striktno kronološki pristup, već na način kako je Budisavljević organizirao i bilježio vlastite ideje, projekte i razmišljanja tijekom svog života. Ovaj jedinstveni pristup omogućava dublje razumijevanje njegovog specifičnog, često inovativnog, pristupa urbanizmu, arhitekturi i umjetnosti.

Publikacija i izložba temelje se na dugotrajnom procesu auto-arhiviranja koji je bio u fokusu istraživanja i razgovora autorice i Budisavljevića, o interakcijama koje nastaju tijekom procesa stvaranja arhiva, o intervencijama na sačuvanom arhivskom materijalu koji se nastojao prezentirati na kreativan i pristupačan način, zatim o budućem životu arhiva, koji treba sagledati u zavisnosti od suvremenog (ali i povijesnog) konteksta, te šireg (kulturnog, društvenog, političkog) diskursa koji se prepoznaje u sačuvanom materijalu. Nije primijenjen standardni historiografsko-arhivistički postupak, već se primjenom nove metodologije promišljalo o novim formama, novim procesima i arhivskim strukturama koje su (uvijek) podložne promjenama. Cilj izložbe i publikacije nije bio stvoriti nešto stabilno i pasivno, nego fluidnim procesima identifikacije i bilježenja arhitektonske i urbanističke građe pridonijeti njenom uvrštavanju u kulturno nasljeđe. 

 

IZDAVAČ: Institut za povijest umjetnosti

UREDNIK: Matko Marušić

FOTOGRAFIJE: Paolo Mofardin, Nenad Roban, Jasenko Rasol, Dana Budisavljević, Boško Budisavljević, fotografije iz privatne arhive videosnimaka

DIGITALIZACIJA DOKUMENTACIJE: Tena Starčević, Filip Kartelo

BIOGRAFIJA I BIBLIOGRAFIJA: Ivana Završki

LEKTURA I KOREKTURA: Dunja Aleraj Lončarić

DIZAJN I PRIJELOM: Dejan Dragosavac Ruta

TISAK: Sveučilišna tiskara, Zagreb

 

Zagreb, 2024.

ISBN 978-953-373-050-9