Na križanju ulica Brezinščak i Donji Brezinščak smještena je izdužena parcela na čijoj se istočnoj strani nalazi postojeća klijet dok je na zapadnoj uklopljena obiteljska kuća s pomoćnim objektom (garažom). S obzirom da je cijelo područje pod blagim nagibom, s predmetne parcele pruža se vizura prema vinogradima i gradskom centru.

Ovojnica kuće zamišljena je kao autonoman, nepravilan i kompaktan volumen s podrumom, prizemljem, katom i uvučenim katom te izdvojenom prizemnom garažom uz ulicu. Postupkom oduzimanja od volumena / platna (vanjskim prostorima i otvorima) kuća se otvara prema dominantnim orijentacijama, a zatvara prema ulici.

Njezina nutrina koncipirana je kroz poluetaže na način da su servisni prostori i komunikacije smješteni na sjevernoj (uličnoj) strani dok su služene prostorije orijentirane prema povoljnijoj (južnoj, istočnoj i zapadnoj). Raumplanom u presjeku postignuta je odijeljenost između pojedinih funkcionalnih cjelina (sobe s pripadajućim garderobama i kupaonicama), a koje su istovremeno vizualno povezane zračnim prostorom (galerijom) iznad zone blagovanja u prizemlju. Nad centralnom prazninom nalazi se krovni otvor koji intenzivira doživljaj vertikalne napetosti čime prostor utrobe kuće zadobiva gotovo sakralan karakter.

Kuća svoje unutrašnje i izvanjsko utjelovljenje nalazi u sebi samoj – nereferencijalan pristup u arhitekturi. Odnosi se spram dominantnih orijentacija i prostorno-planskih ograničenja dok su graditeljski uzorak (model kao referentno polazište) i krajnji korisnik nepostojeći. Ona je autonomna, a posljedično akontekstualana. Stoga je platno jednoobrazno na van kako bi prema nutrini kroz raumplan stvorila vlastiti svijet čija je okosnica praznina – utroba povezana s nebom.