Prilikom rušenja zgrade istočno od Vestibula i južno od zida temenosa 1905. godine otkriven je podni mozaik s geometrijskim uzorkom, izrađen u salonitanskoj radionici krajem 4. i početkom 5. stoljeća. Mozaik je ukrašavao dvorište i trijem antičke zgrade sa sjeverne, zapadne i južne strane. Ova jedinstvena mozaička cjelina kasnije je prekinuta srednjovjekovnom komunikacijom (današnjom Arhiđakonovom ulicom) i srednjovjekovnom kućom, u kojoj se danas nalazi Etnografski muzej.

Danas su sjeverni i jugozapadni dijelovi mozaika izloženi na otvorenom, dok se južni dio nalazi u prizemlju Etnografskog muzeja.

Projektni zadatak je prezentacija južnog dijela mozaika u prostoriji u prizemlju Etnografskog muzeja omeđene kamenim zidovima od kojih su južni i zapadni dio povijesne strukture Dioklecijanove palače.

Ova prostorija nalazi se u Zoni A kulturno-povijesne cjeline Splita te je sastavni dio povijesne jezgre grada.

Pod prostorije gotovo je u potpunosti prekriven antičkim mozaikom, koji se iz interijera nastavlja u eksterijer, tvoreći jedinstveni mozaički tepih u obliku slova U.

Projektom je predviđena postava ravne metalne platforme uz sjeverni zid prostorije, na visini od 64 cm iznad mozaika. Budući da je jedan od uvjeta naručitelja bio da se konstrukcija ne smije oslanjati na antičke zidove, platforma se oslanja na uzdužne čelične nosače, pričvršćene horizontalnim i vertikalnim konzolnim osloncima na sjevernom zidu. Završna hodna ploha izrađena je od čelične rešetke debljine 30 mm.

Ova povišena platforma omogućava posjetiteljima promatranje mozaika iz nove perspektive, istovremeno sprječavajući njegovo fizičko oštećenje hodanjem. Transparentnost čelične rešetke omogućava jasan pogled na mozaik ispod platforme, dok je njezina boja usklađena s nijansama mozaika, čime se nenametljivo stapa s prostorom.