Nivo poticaja, kako je govorio prof. Crnković, bila je interpolacija zgrada Elektre u Gundulićevoj ulici (arh. Denzler), gdje postoji jasna partitura prizemlja, zidnog platna katova i nadgrađa (uvučeni kat), logično izraslog iz sadržaja zgrade. Tipološki se nadovezuju interpolacija na Cvijetnom trgu (arh Ulrich) i zgrada Gradskog poglavarstva (arh. Ostrogović). Takva podjela primjenjena je i ovim projektom, pri čemu je fenestracija zidnog platna ovdje slobodnija. Ulična fasada obložena je piljenim, grubo brušenim kamenom, travertin romano classico, ujednačenog, svjetlog tona, piljenog na način da se izbjegnu uzdužne kaverne i postigne jednolična, točkasta struktura.

Rješenje ove stambeno-poslovne građevine proizlazi iz potencijala i ograničenja lokacije zagrebačkog donjogradskog bloka. Kao bitno, interpolacija uspostavlja kontinuitet uličnog platna te balansira odnos spram južne suvremene građevine koju susjedski akceptira i uključuje u kompoziciju te sjeverne povjesne, različitih tlocrtnih i visinskih gabarita.

Uvučeni zid u kontaktnoj zoni sa starijom zgradom obložen je opekom koju nalazimo na skokovima visina zabata zgrada u povijesnom dijelu Donjeg grada. Otvori na uličnom platnu 1.- 4. kata u ritmičnom, gotovo strogom geometrijskom rasteru i većih dimenzija, omogućavaju što povoljniju insolaciju, a naglašeni su plitko-istaknutim alu okvirima. Mirnom pročelju dodani su akcenti pomičnih poluprozirnih platna sun – screena u zagasitim tonovima osnovnih boja. Kamena obloga fasade uvlači se u strop i obodne zidove niše prizemlja kao moćni okvir transparentnom, ustakljenom tijelu javnog prostora lokala prizemlja i otvorene kućne veže. Peti, uvučeni kat s oblogom kontinuiranih žaluzina, stvara lebdeći volumen na podlozi čvrste mase kamenog uličnog platna zgrade.